Atheist Rap – priča o grupi

Atheist Rap (srp. Ateist Rep) je pank-rok bend iz Novog Sada, Srbija.

Istorija

Ideja za osnivanje je nastala na koncertu Rambo Amadeusa u Novom Sadu, 29. novembra 1988. Osnovali su ga Aleksandar Popov i Vladimir Kozbašić. U bend potom dolaze Vladimir Radusinović (gitara) i Zoran Zarić (bas gitara), dok za bubnjeve sijeda Stevan Gojkov (Kapetan Leshi, Fear of Dog). Prvi koncert bend održava 22. maja 1989. godine i ovaj datum se vodi kao datum kada je bend osnovan. Krajem 1989. godine pridružuje im se Aleksandar Milovanov (Fluorel Tačkaš, Elba), dok Gojkov prelazi na gitaru.

Početak i uspon Ateist repa vezan je za novosadski klub Žuta kuća gdje su oni kako kažu „svirali, izlazili, pili i živeli“. Prvo izdanje sa četiri pjesme snimljeno je 1990. godine za Jugoton, ali ono nažalost nikad nije izašlo iz štampe. Debitantski album „Maori i crni Gonzales“ bend je izdao 1993. godine (izdavač Start Today Records, kasnije i TIOLI). Pjesme „Varburg limuzina“ i „Blu trabant“ plasirale su ovaj bend na vrhove skoro svih top-lista u bivšoj Jugoslaviji. 1993. godine ovaj album je proglašen za najbolji na tada prestižnoj manifestaciji Brzi bendovi Srbije.

U to vrijeme bend napušta Gojkov, a preostala petorka nastavlja da svira na svim mjestima gdje su im uslovi iole dozvoljavali.

Drugi studijski album, „Ja eventualno bih ako njega eleminišete“, izlazi 1995. godine, među obožavateljima poznatiji kao „Jebanje“ (po početnim slovima naslova). Serija koncerata zaustavljana je zbog Zarićeve teške bolesti, sa kojom nije mogao da se izbori. Preminuo je 14. februara 1997.

Na mjesto basiste posle kraće pauze dolazi Zoran Lekić koji je po potrebi svirao gitaru ili na basu po potrebi menjao Zarića, a tada bend kreće na već zakazanu turneju po Sloveniji.

Slijedi rad na albumu „Druga liga zapad“ (1998, Hi-Fi Centar), nakon čijeg se izdavanja bendu priključuje Slobodan Fekete. 2000. godine uzimaju učešće u kampanji „Vreme je… izađi na crtu“, koja je za cilj imala da motiviše mlade da izađu na izbore. Oktobra iste godine bend svira u zagrebačkoj Močvari, puljanskom Uljaniku i u riječkom Palahu.

Kompilacijski album pod imenom „Predsednici predsedništva predsednika“, u izdanju Hi-Fi Centra, izlazi 2001. godine, nakon čega je uslijedila koncertna neaktivnost. Bend napušta Kozbašić, koji je i dalje ostao usko vezan za bend, i Fekete koji se posvetio solo-karijeri, dok se Radusinović kao basista priključuje melodičnom hardkor bendu Bonebreaker.

Na Feketeovo mjesto iz Mitesersa dolazi Dušan Ječmenica, sa kojim 2005. snimaju četvrti studijski album, „Osveta crnog Gonzalesa“ u izdanju Multimedia Recordsa. Album, koji je po rečima samih članova „oborio sve rekorde u disproporciji između utrošenog vremena i efektivnog rada na snimanju i miksanju“, snimljen je u produkciji samog benda. Period koji prethodi izdavanju „Osvete“ obilježili su malobrojni nastupi po festivalima (NISOMNIA, EXIT 03, ZAGREB OPEN AIR, Banja Luka, Sisak, Velika) i klubovima (Močvara u Zagrebu, Monte Paradizo u Puli, Baraka u Kutini). Krajem marta 2005. kreću na promotivnu turneju „Osvete“, koja se sastojala iz tridesetak nastupa.

Članovi grupe

Pjevači

Gitaristi

Basisti

Bubnjari

Diskografija

Studijski albumi

  1. Maori i crni Gonzales1993.
  2. Ja eventualno bih ako njega eleminišete1995.
  3. II liga zapad1998.
  4. Predsednici predsedništva predsednika2001.
  5. Osveta crnog Gonzalesa2005.
  6. Priče matorih pokvarenjaka2010.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *