Biće krvi – film koji je predvidio Trampovu Ameriku

Biće krvi (engl. There Will Be Blood) istorijska drama Pola Tomasa Andersona iz 2007. djelimično zasnovana na romanu „Nafta!“ Aptona Sinklera.

Govori o pohlepnom čovjeku u potrazi za bogatstvom tokom procvata naftne industrije u Južnoj Kaliforniji krajem 19. i početkom 20. vijeka.

Glavne uloge tumače Danijel Dej-Luis i Pol Dejno. Snimanje je započelo sredinom maja 2006. u Novom Meksiku i Marfi u Teksasu, a završeno je 24. avgusta 2006. Prvo javno prikazivanje bilo je 29. septembra 2007. na Fantastik festu u Ostinu, Teksas. Film je objavljen 25. decembra 2007, u Njujorku i Los Anđelesu, a prikazivao se u određenom broju bioskopa na izabranim tržištima. Opšta distribucija počela je 25. januara 2008.

Zaradio je mnoge pohvale kritičara, kao nominacije i nagrade. Pojavio se na mnogim listama najboljih filmova godine raznih kritičara, a Danijel Dej-Luis je za svoju ulogu osvojio Oskara, nagradu BAFTA, Zlatni globus te nagrade Ceha američkih glumaca, Udruženja filmskih kritičara NJujorka i Irske filmske akademije (IFTA). Film je bio nominovan za osam Oskara, a osvojio je dva: najboljeg glavnog glumca (Dej-Luis) i fotografiju (Robert Elsvit).

Radnja

Priča počinje 1898. kada Danijel Plejnvju (Danijel Dej-Luis), tragajući za srebrom, sasvim slučajno nabasa na naftni izvor. Nakon provjere kamenja, koja je potvrdila prisutnost nafte, Plejnvju je počinje izvlačiti i prerađivati vlastitom opremom koju je sam dizajnirao. Ubrzo se obogatio i osnovao malu kompaniju za vađenje nafte. Nakon nesreće na radu u kojoj jedan njegov radnik gubi život, Plejnvju preuzima brigu o njegovom djetetu i počinje ga odgajati kao svoje. Počinje sklapati veće poslove koristeći dječaka, kojem daje ime Ejč Vi (HV) (glumi ga Dilon Frejzer), kao svog ravnopravnog „partnera“ kako bi prikazao status i vjerodostojnost čovjeka koji drži do porodičnih vrijednosti. Do 1911. postaje jedan od najuspješnijih pronalazača nafte u Kaliforniji.

Plejnvjuu dolazi mladić Pol Sandej (glumi ga Pol Dejno) koji mu prodaje informaciju o zemljištu bogatom naftom na kojem živi njegova porodica u Malom Bostonu u Kaliforniji. Plejvju i Ejč Vi odlaze tamo predstavljajući se kao lovci na prepelice i otkrivaju naftu kako prodire na površinu. Plejnvju pokušava da otkupi zemljište ne spominjući Polovom ocu, Ejbelu (Dejvid Vilis), naftu. Ali, Polov brat blizanac, Eli (kojeg takođe glumi Pol Dejno), zna za naftu i podiže cijenu na deset hiljada dolara koje namjerava uložiti u gradnju crkve. Plejnvju mu daje pet hiljada unaprijed i obećava drugih pet kao donaciju crkvi.

Kako bi osigurao monopol nad naftom u Malom Bostonu, Plejnvju otkupljuje prava na bušenje na mnogim susjednim zemljištima, osim jednog čijeg je vlasnika, gospodina Bendija (Hens Haus), Plejnvju ignorisao kad je Bendi zahtijevao da Plejvju dođe na njegov posjed lično. Sa novcem od zemljišta, Eli osniva vlastitu crkvu koju naziva Crkvom Trećeg Otkrivenja, a sebe proglašava duhovnim iscjeliteljem. Plejvju podiže samaricu, a dan prije početka bušenja, Eli zamoli da blagoslovi građevinu kako bi promovisao crkvu. Plejnvju pristaje, ali na svečanosti ignoriše Elija i pozove njegovu sestru Meri (Sidni Makalister), koja se sprijateljila sa Ejč Vijem. Bušenje počinje.

Rupa vremenom postaje toliko duboka da doseže „okean nafte“ ispod grada, ali u eksploziji plina Ejč Vi gubi sluh. Eli odlazi na bušotinu da traži novac koji mu Plejnvju duguje, međutim, Plejnvju ga iznenada grubo napadne, vičući na njega kako je nesposoban da mu izliječi sina. Ponižen, Eli se vraća u očevu kuću, gdje je napao i pretukao svog oca zato što je prodao porodičnu zemlju po niskoj cijeni.

Jednog dana, Plejnvjuu dolazi čovjek koji tvrdi da je njegov polubrat Henri Brends (Kevin DŽ. O‘Konor), i od kojeg saznaje da mu je otac mrtav. On mu povjeruje i postaje bliskiji s njim nego sa bilo kojim drugim saradnikom, povjerivši mu želju da potuče svu konkurenciju. Ejč Vi se dokopao Henrijevog dnevnika i pročitavši ga, iste noći pokušava da zapali Henrijev krevet. Plejnvju ga nakon toga šalje u školu za gluve i gubi kontakt s njim.

Plejnvjua kontaktira suparnička kompanija, Standard ojl, i nudi mu otkup zemljišta u Malom Bostonu, gde Plejnvju gubi novac na transport nafte. Agent Standard ojla međutim, čini grešku i kaže Plajnvjuu kako bi trebalo da brine za svog sina, na šta Plejnvju plane i zapreti mu smrću a zatim demonstrativno napusti sastanak. Plejnvju odlučuje sklopiti ugovor sa Junion ojlom za izgradnju naftovoda koji će voditi do obale Santa Barbare. Nakon pregleda karte, otkriva da bi naftovod morao ići preko jedinog imanja u Malom Bostonu koje on nije kupio, Bendijevog ranča. Plejnvju i Henri odlaze u izviđanje obale, zaustavivši se kod Bendijeve farme gdje susreću njegovog unuka koji im kaže kako mu je djed na putu da se vraća za nekoliko dana. Danijel i Henri nastavljaju razgledanje i planiranje rute naftovoda. Usput počinju postavljati koce, od pustinjskog dijela južne Doline San Hoakin, preko Bendijevog ranča i stepe pa sve do obale Tihog okeana.

Stigavši na obalu, Henri i Plejnvju se sastaju sa Junion oilom i sklapaju dogovor o gradnji naftovoda. Danijel se ponovno počne uzdati u Henrija, ali ubrzo počne da sumnja da Henri nije ono za šta se predstavlja. Na plaži počne testirati Henrija govoreći o obilježjima i događajima iz njihovog rodnog grada, Fond du Laka u Viskonsinu. Na povratku u Mali Boston, Plejnvju budi Henrija i uperi mu pištolj u glavu pitajući ga za njihov rodni grad. Henri priznaje da je beznačajni varalica: Danijelov pravi brat bio je Henrijev prijatelj koji je umro od tuberkuloze. Plejnvju ubiije Henrija i pokopa ga u plitkom grobu u njihovu kampu.

Sutradan Plejnvju budi Bendija koji pristaje prodati svoje zemljište za naftovod pod jednim uslovom: da se on krsti u Crkvi Trećeg Otkrivenja. Osim saznanja da je njegovo zemljište kljično za Plejnvjuov naftovod, Bendijeva prednost je i u tome što zna da je on ubio Henrija. Danijel, kojeg ne zanima religija, pristaje i pretrpi ponižavajuću inicijaciju u Elijevoj režiji. Plejnvju odlazi kod H. V.-a ali još ne zna komunicirati sa dječakom koji sada uči jezik znakova te postaje sve više zauzet svojim poslom. Osim toga, sve više počinje piti viski. Eli napušta Mali Boston kako bi postao misionar.

Priča se nastavlja 1927., vjenčanjem H. V.-a i Meri Sandej. Plejnvju živi u velikom, ali praznom zdanju. Gotovo uvijek je pijan, a vrijeme provodi gađajući svoje stvari revolverom. H. V. (kojeg sada glumi Rasel Harvard) dolazi svom ocu kako bi ga pitao (preko prevodioca) da raskinu partnerstvo kako bi mogao osnovati vlastitu naftnu kompaniju u Meksiku. Vidljivo uznemiren, Plejnvju mu kaže odsječno da on zapravo nije njegov sin nego siroče pronađeno u pustinji – što je razlog zašto ne posjeduje očeve karakteristike. H. V. odvraća „Zahvaljujem Bogu što nemam ništa od tebe u sebi.“ Zatim odlazi iz prostorije dok ga Plejnvju naziva „kopiletom iz korpe“.

Nakon izvjesnog vremena, nakon ekonomske recesije, Plejnvjua u njegovoj kuglačkoj dvorani posjećuje Eli koji sada vodi veliku crkvu i pripovijeda na radiju, ali je izgubio bogatstvo i pokušava prodati Plejnvjuu prava za bušenje Bendijevog ranča koji sada pripada njemu. Plejnvju pristaje, ali pod svojim uslovom. Podvrgava Elija ponižavajućoj sceni gdje on mora priznati da je lažni prorok te proglasiti Boga praznovjerjem. Danijel mu nakon toga kaže da je nafta isušena iz zemlje od strane njegovoh okolnih bušotina. Počne ismijavati Elija, a zatim ga napadne, bacajući kugle na njega i tjerajući ga preko kuglačkih staza. Na kraju filma, Plejnvju pretuče Elija na smrt čunjem za kuglanje. Sjeda pored beživotnog tijela, a njegov batler silazi niz stepenice, zovući ga. NJegova posljednja rečenica je „Gotov sam!“.

 

Uloge

Glumac            Uloga

Danijel Dej-Luis          Danijel Plejnvju

Pol Dejno        Pol Sandej / Eli Sandej

Dilon Frejzer   H. V. Plejnvju

Kiran Hajnds   Flečer Hamilton

Kevin DŽ. O'Konor    Henri Brends

Dejvid Vilis     Ejbel Sandej

Rasel Hauard H. V. Plejnvju (stariji)

 

Produkcija

Razvoj

Pol Tomas Anderson je u početku radio na scenariju o dvije suprotstavljene porodice. Mučio se sa scenarijem i ubrzo shvatio da on jednostavno ne funkcioniše. U Londonu je kupio primjerak romana Nafta! Aptona Sinklera te ga je odmah privukla ilustracija na omotu koja je prikazivala naftno polje u Kaliforniji. Dok je čitao, Anderson se još više fascinirao romanom i adaptirao prvih 150 stranica za scenario. Nakon brojnih posjeta muzejima posvećenim raznim naftašima u Bejkersfildu shvatio je kako bi scenario trebalo da izgleda. Promijenio je naslov iz „Nafta!“ u „Biće krvi“. Nije spominjao ko će glumiti Plejnvjua jer je htio da projekat ostane jednostavan. Napisao je originalni scenario sa Danijel Dej-Luisom u planu te je kontaktirao glumca kad je scenario bio pri kraju. Čuo je da se Dej-Luisu sviđa film Pijani od ljubavi, što ga je uvjerilo da mu da primjerak scenarija. Prema Dej-Luisu, samo to što ga je pitao da snimi film je bilo dovoljno. U intervjuu za The New York Observer, glumac je opisao šta ga je privuklo projektu. Bilo je to „shvatanje da je ušao u taj svijet. Nije ga posmatrao-ušao je u njega.“ Rečenica u psoljednjoj sceni, „Pijem tvoj milkšejk!“ je parafraza citata senatora Novog Mekika Alberta Fola iz govora pred kongresnom istragom u dvadesetima u vezi naftnog skandala. Anderson je bio oduševljen izrazom „milkšejk“ koji se upotrebljavao kako bi se objasnio složeni tehnički proces naftne drenaže senatorima.

Prema Džoan Selar, jednoj od producenata filma, bio je to težak film za finansirati jer „su studiji smatrali kako projekat nije toliko jak da postane veliki film.” Bile su potrebne dvije godine kako bi se prikupila finansijska sredstva.

Za ulogu Plejnvjuevog sina, Anderson je tražio ljude u Los Anđelesu i Njujorku, ali je shvatio kako mu treba neko iz Teksasa ko zna da puca iz puške i ko „živi u tom svijetu“. Producenti su se raspitivali po školi, a direktor je predložio Dajlona Frejzera. Umjesto da čita scene i razgovaraju sa njim, producenti su ga angažovali shvativši kako je on idealan izbor za ulogu.

Kako bi formirao svoj lik, Dej-Luis je počeo sa glasom. Anderson mu je poslao snimke sa kraja 19. vijeka do 1927. i primjerak filma Blago Sijera Madre, uključujući dokumentarac o njegovom reditelju, DŽonu Hjustonu, koji je izvršio veliki uticaj na Andersonov lik. Prema Andersonu, bio je inspirisan činjenicom da Sijera Madre govori „o pohlepi, ambiciji, paranoji i traženju najgorih dijelova samog sebe“. Dok je pisao scenario, pustio bi film prije nego što bi išao na spavanje. U proučavanju uloge, Dej-Luis je čitao pisma radnika i proučavao fotografije iz tog perioda. Osim toga, čitao je i o naftnom tajkunu Edvardu Doeniju na kojem je Sinklerova knjiga djelimično temeljena.

 

Snimanje

Snimanje je počelo u junu 2006. na ranču u Marfi u Teksasu, i trajalo je tri mjeseca. Snimalo se i u Los Anđelesu. Anderson je pokušao snimiti scenario po sekvencama sa većinom setova na ranču. Dvije sedmice pred snimanje koje je trajalo 60 dana, Anderson je zamijenio glumca koji je igrao Elija Sandeja sa Polom Dejnom, koji je u početku angažovan za puno manju ulogu Pola Sandeja, brata koji daje Plejnvjuu tajnu o nafti na ranču Sandejevih. Profil o Dej-Luisu u Njujork Tajmsu izjavio je da se originalni glumac (Kel O’Nil) plašio Dej-Luisove žestine i navike da ostane u liku i izvan seta. I Anderson i Dej-Luis su demantovali ovu tvrdnju, a glumac je rekao, „Apsolutno ne vjerujem da se to dogodilo zato što se bojao mene. Vjerujem da je to tako-i nadam se da sam u pravu.“ Anderson je prvi put vidio Dejnoa u Priči o Džeku i Rouz te je smatrao kako bi on bio savršen za ulogu Pola Sandeja, koju je imao namjeru dati dječaku od 12 ili 13 godina. Dejno je imao samo četiri dana da se pripremi za puno veću ulogu Elija Sandeja, ali je istražio vremenski period u kojem je film bio smješten kao i evangelističke propovjednike. Tri sedmice scena sa Sandejem i Plejnvjuom morale su biti ponovo snimljene sa Dejnom umjesto Kela O’Nila. Scene enterijera u palati snimljene su u Grejston Monsionu na Beverli Hilsu u Kaliforniji., bivšem stvarnom domu Edvarda Doenija Džuniora, koji mu je poklonio otac Edvard Doeni. Scene snimljene u Grejstonu zahtijevale su pažljivu renovaciju kuglane u podrumu.

Anderson je film posvetio Robertu Altmanu koji je umro dok je on montirao film.

Ovaj film je bila druga koprodukcija Paramount Vantagea i Miramax Films, objavljen je nakon filma Nema zemlje za starce (koji je osvojio Oskar za najbolji film).

 

Muzika

Anderson je bio veliki obožavatelj Rejdioheda te je bio oduševljen muzikom Džonija Grinvuda za film Bodysong. Dok je pisao scenario za Biće krvi, Anderson je čuo Grinvudovu orkestrarsku dionicu Popcorn Superhet Receiver i kontaktirao ga je da radi sa njim. Nakon što je pristao komponovati muziku za film, Grinvud se dvoumio sa tim da li da se povuče sa projekta, ali ga je Anderson svojim entuzijazmom nagovorio da ostane. Reditelj mu je dao primjer filma, a on se tri sedmice nakon toga vratio sa dva sata snimljene muzike u studiju Abbey Road Studios u Londonu.

 

Grinvudova muzika je u decembru 2007. bila nominovana za Gremi nagradu u kategoriji „Najbolji album za filmski, televizijski ili drugi vizuelni medij“.

 

Spisak pjesama

„Open Spaces“ – 3:55

„Future Markets“ – 2:41

„Prospectors Arrive“ – 4:34

„Eat Him by His Own Light“ – 2:41

„Henry Plainview“ – 4:14

„There Will Be Blood“ – 2:05

„Oil“ – 3:06

„Proven Lands“ – 1:51

„HW/Hope of New Fields“ – 2:50

„Stranded the Line“ – 2:21

„Prospectors Quartet“ – 2:57

 

Premijera

 

Kritike

 

Prvo javno prikazivanje Biće krvi bilo je 29. septembra 2007. na Fantastik Festu u Ostinu u Teksasu. Film je u Njujorku i Los Anđelesu objavljen 26. decembra 2007., gdje je u prvom vikendu zaradio 190,739 dolara. Film se zatim 25. januara 2008. počeo prikazivati u 885 bioskopa na izabranim tržištima, ostvarivši u početnom vikendu prihod od 4,8 miliona dolara. Film je na kraju u Sjevernoj Americi zaradio 40,1 miliona dolara, a u ostatku svijeta 32,7, uz ukupni prihod od 72,9 miliona, što je uveliko nadmašilo budžet od 25 miliona dolara.

 

Film je dobro primljen od strane kritike. Prema podacima od 12. maja 2008. na Rotten Tomatoes-u, 92 % od 191 recenzije je pozitivno. Na Metacritic-u, od 39 recenzija, 92 % ih je pozitivno.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *