Džef Bakli – ukleti maestro

Jeffrey Scott Buckley (Anaheim, Kalifornija, 17. 11. 1966. – Memphis, Tennessee, 29. 05. 1997.), poznatiji kao Jeff Buckley, američki kantautor i gitarista.

Prepoznatljiv po svom eteričnom glasu, Buckley se smatrao jednim od najperspektivnijih izvođača svoje generacije, pogotovo nakon izlaska njegovog vrlo popularnog debi albuma Grace iz 1994. godine. Na vrhuncu svoje karijere, Buckley se utopio dok je plivao u rijeci, Wolf River Harbor, 1997. godine. Njegov rad i muzički stil bili su izuzetno cijenjeni kod kritičara, muzičara i publike.

Biografija

Djetinjstvo

Jeff Buckley rodio se u Anaheimu, (Kalifornija), i jedini je sin majke Mary Guibert i oca Tima Buckleya. Majka mu dolazi iz Panamskog kanala Zonian i potomstvo vuče iz Grčke, Francuske i Amerike, dok mu je otac irski doseljenik iz Corka. Otac mu je takođe bio pjevač i kompozitor koji je izdao niz uspješnih jazz i folk albuma, kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih. Tim Buckley umro je od predoziranja 1975.g.

Jeff Buckley je živio sa majkom, očuhom Ronom Moorheadom i polubratom Coreyem Moorheadom u Južnoj Kaliforniji, a nakon dosta vremena Buckley se seli u Orange County. Dok je bio mlađi Buckleya su zvali “Scott” ili “Scotty Moorhead”, njegovo skraćeno ime i prezime od očuha. Nakon očeve smrti mijenja prezime u Buckley i uzima svoje pravo ime kako nu i piše u rodnom listu, Jeff Buckley.

Buckley je čitavo vrijeme bio vezan za muziku. Njegova majka je bila klasična učiteljica za klavir i violončelo. Njegov očuh Ron, uveo ga je u muzički svijet Led Zeppelina, Jimia Hendrixa, The Whoa i Pink Floyda dok je još bio vrlo mlad. Buckley kako odrasta tako počinje pjevati u okolini svoje kuće i u pratnji svoje majke. Kod svoje bake u šupi pronalazi gitaru i sa šest godina počinje je svirati. Prvi album koji je posjedovao bio je Physical Graffiti od Led Zeppelina. U to vrijeme mu je hard rock sastav Kiss bio veliki favorit. Sa dvanaest godina odlučio je da će u životu biti muzičar. Kada je navršio trinaestu godinu dobija svoju prvu električnu gitaru, imitaciju crnog Gibsona Les Paula. U srednjoj školi, Buckley razvija i okuplja progresivni rock rock sastav po uzoru na Rush, Genesis, Yes i jazz gitaristu Ala Di Meolu, što je na kraju rezultiralo sa jednim školskim jazz satavom.

  1. Buckley završava srednju školu i seli se u Hollywood gdje se upisuje u muzički institut na kojem završava samo jednu godinu. “To je najveće gubljenje vremena”, bile su Buckleyeve riječi za školu.

Sljedećih šest godina, Buckley troši na rad u hotelu i sviranje gitare u raznim demo sastavima i raznim muzičkim stilovima, jazz, reggae, rock i heavy metal. Takođe povremeno svira u studiju funk i R&B na poziv mladog producenta Michaela J. Clousea iz “X-Factor Productionsa”. Cijelo to vrijeme, Buckley se koristi glasom kao glavni ili prateći vokal.

Muzička karijera

Jeff Buckley se u februaru 1990. seli u New York City, gdje su puno veće mogućnosti da se zaposli kao muzičar. Tada upoznaje Nusrata Fateh Ali Khana, koji ga podučava izvoditi Qawwali. Buckley je bio oduševljen sa Khanom i više puta dnevno je znao slušati njegove kompozicije. Buckley se takođe interesovao za blues legendu Roberta Johnsona, kao i za hardcore punk koji je bio popularan u to vrijeme. U septembru Buckley se vraća u Los Angeles, gdje sa očevim bivšim menadžerom Herbom Cohenom, snima svoj prvi originalni demo snimak. Cohen i Buckley nadali su se da će uspjeti privući pažnju diskografskih kuća sa kvalitetnim demo snimaka.

Buckley se vraća u New York sljedeće godine da bi održao svoj debitantski koncert kojeg je nazvao po svome ocu “Greetings from Tim Buckley”. Nastavlja raditi po uzoru na svoga oca koji je znao govoriti “Ovo mi nije izvor zarade, ovo je nešto vrlo lično”. Počinje svirati po mnogim klubovima i mjesnim kafanama na Lower Manhattanu ali glavno mjesto bilo mu je Sin-é. Glavni repertoar koji je izvodio sastojao se od žanrova folka, rocka, R&B-a, bluesa i jazza. Omiljeni izvođači koje je svirao bili su mu Nina Simone, Billie Holiday, Van Morrison i Judy Garland od kojih je mnogo učio, kao i njegovi favoriti Led Zeppelin, Nusrat Fateh Ali Khan, Bob Dylan, Elton John, The Smiths, The Creatures, Bad Brains, Leonard Cohen, Édith Piaf, Robert Johnson i Sly Stone. Gitara na kojoj je izvodio svoje solo dionice, bila je pozajmljeni Fender Telecaster.

Sljedećih pet mjeseci, Buckley je privlačio pažnju mnogobrojne publike i veliku pažnju diskografskih kuća. 1992. Buckley potpisuje za “Columbia Records”, diskografsku kuću Bob Dylana i Bruce Springsteena, sa kojom je za tri albuma zaradio oko milion dolara.

Grace

U januaru 1994. Buckley održava svoju nastupnu turneju za Sjevernu Ameriku koja kasnije izlazi na EP-u pod nazivom Live at Sin-é. Nakon desetak dana putuje u Europu gdje u martu pokreće novu turneju. Posle povratka poziva gitaristu Michaela Tighea da mu se priključi u grupu. Buckley obrađuje singl “So Real” zajedno sa Tigheom, a pjesmuu kasnije dodaje na album. U junu prvi put kreće sa kompletnim sastavom na turneju pod imenom “Peyote Radio Theatre Tour”, koja je potrajala do kraja avgusta. Neki od sudionika turneje bili su; Pretender, Chrissie Hynde, Soundgarden's Chris Cornell, The Edge iz U2 i drugi.

  1. avgusta 1994. Buckley objavljuje svoj prvi studijski album Grace. Album mu je donio veliku popularnost, osvojivši simpatije publike i kritičara. Materijal na albumu sastoji se od sedam originalnih pjesama, a uključuje i tri obrade; “Lilac Wine”, verzija od Nine Simone, “Corpus Christi Carol” od Benjamina Brittensa i “Hallelujah” od Leonarda Cohena temeljena na verziji Johna Calea, koja se nalazi na albumu I'm Your Fan. Buckley bi dok je izvodio pjesmu “Hallelujah” znao je nazivati imenom “Najbolje od Buckleya” ili “jedna prelijepa pjesma”, dok je sama pjesma u časopisu Time proglašena “jednom od najboljih 500 pjesama svih vremena”. Grace se prodao u više od dva milijuna primjeraka širom svijeta.

Buckleyovom veliko uspjehu najviše doprinose pjesme, poput naslovne teme ili “Lover, You Should've Come Over”, “Dream Brother”, “So Real”, “Eternal Life” i njegovo osebujno slaganje folka, bluesa i rocka određenu sugestivnim falsettom. Grace mu je donijela podizanje vrijednosti pred ostali muzičarima, uključujući i Buckleyev veliki uzor Led Zeppelin, kada je Jimmy Page izjavio da je to jedan od najboljih albuma dedenije. I Robert Plant je komentarisao album sa najboljim ocjenama. Bob Dylan proglasio je Buckleya najboljim kompozitorom decenije a David Bowie je rekao za Grace da je jedan od deset albuma koji bi ponio sa sobom na pusto ostrvo. Lou Reed je izrazio interes za budući rad sa Buckleyem, dok su Paul McCartney, Thom Yorke, Matthew Bellamy, Chris Cornell, Neil Peart, U2 i Elton John izrazili veliko poštovanje i priznanje na njegov muzički rad.

Koncerti

Buckley sljedeće godine, prilično umoran i iscrpljen kreće na turneju kako bi promovirao album Grace. Nakon objavljivanja albuma prva zemlja za promociju bila mu je Australija, nakon nje Engleska (na “Glastonbury” festivalu i “The Meltdown” festivalu na poziv Elvisa Costella). 1995. Buckley održava koncert u čuvenoj pariškoj koncertnoj dvorani “Paris Olympia”.

U decembru 1996. Buckley je otišao na svoju “fantomsku solo turneju” po kafanama u Northeasternu (SAD), predstavljajući se drugim imenima; The Crackrobats, Possessed by Elves, Father Demo, Smackrobiotic, The Halfspeeds, Crit-Club, Topless America, Martha & the Nicotines, i A Puppet Show Named Julio.

Dosta materijala sa turneje održane 1995.-1996. snimljeno je i izlazi posthumno na albumima Mystery White Boy i Live a l'Olympia.

Smrt

Nakon kompletnog završetka turneje 1996.g., Buckley počinje pisanje novog materijala za album koji se trebao zvati My Sweetheart the Drunk. U februaru 1997. snima Edgar Allan Poeovu poemu “Ulalume” koja se nalazi na dvostrukom albumu Closed on Account of Rabies, producenta Hala Willnera. Nakon završenog snimanja u New Yorku, vraća se nazad u Memphis, (Tennessee) gdje radi na novom materijalu kojeg šalje nazad sastavu u New York. Buckley počinje snimati demo za četiri pjesme. Kada većina demo snimaka bude gotova nosi ih sastavu koji se nalazi u New Yorku na preslušavanje. Planirano je bilo da se u Memphis vrati 29. maja.

  1. maja 1997. dok je sastav planirao nastaviti rad na albumu u pomoćnom studiju u Memphisu, Buckley je otišao na rijeku Wolf River Harbor (pritoka rijeke Mississippi), u svojim teškim čizmama, komplet odjeći i slušajući svoju omiljenu pjesmu od Led Zeppelina “Whole Lotta Love”, kako bi plivao. Kako nije dolazio, otišao ga je tražiti Keith Foti, član grupe. Kada je našao radio i njegovu gitaru kraj rijeke, Foti je zaključio da je Buckley nestao. Uprkos tome što je bila noć krenulo se na spasavanje i traženje izgubljenog Buckleya. Traženje se nastavilo i sljedeći dan dok nije počela padati jaka kiša. Vjerovalo se da je Buckleya povukla pod vodu jaka struja i izazvala nesvjesticu kod njega. Tri dana kasnije na mokro i pjegavo tijelo naletio je jedan turista u riječnoj marini gdje su ga valovi izbacili na obalu.

Nagrade i nominacije

Nominacija za nagradu Grammy u kategoriji za najbolje muško vokalno izvođenje u pjesmi “Everybody Here Wants You” iz 1998.
“MTV Video Music Award” – nominacija za najboljeg novog izvođača u video spotu “Last Goodbye” iz 1995.
“Rolling Stone Magazine” – nominacija za najboljeg novog izvođača iz 1995.
“Triple J Hottest 100” – nagrada za najbolju pjesmu u godini i najviše dobijenih glasova među konkurencijom za “Last Goodbye” iz 1995.
Pjesma “Hallelujah” nalazi se na #259 mjestu liste 500 najboljih pjesama od časopisa “Rolling Stone Magazine”.
Album Grace nalazi se na #303 mjestu liste 500 najboljih albuma od časopisa “Rolling Stone Magazine”.
13. aprila 1995. album Grace Jeffa Buckleya dobija Francusku prestižnu nagradu “Gran Prix International Du Disque — Academie Charles CROS — 1995”, koju dodjeljuju izdavači, novinari, ministar Francuske kulture i profesionalci muzičke industrije. Ovu prestižnu nagradu ranije su dobili Edith Piaf, Jacques Brel, Yves Montand, Georges Brassens, Bruce Springsteen, Leonard Cohen, Bob Dylan, Joan Baez i Joni Mitchell.

 

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *