Klod Mone, slikar po čijem je radu impresionizam dobio ime

Klod Mone (franc. Claude Monet; 14. novembar 1840 — 5. decembar 1926) je bio najdosljedniji impresionistički slikar. Impresionizam je dobio ime po njegovoj slici “Impresija, rađanje sunca”, 1874.

Biografija

Mone se rodio 14. novembra 1840. Bio je drugi sin Kloda Adolfa i Luis Žastin Mone. 20. maja 1841, kršten je u lokalnoj crkvi, kao Klod Oskar. Godine 1845. njegova porodica se preselila u Avr u Normandiji. Tu je kao mladić počeo da radi karikature koje je izlagao po izlozima dućana. Ubrzo ih je zapazio lokalni slikar Ežen Buden, zainteresovao se za mladog Monea i počeo da ga vodi sa sobom kad god bi išao da slika pejzaže. Mone je smatrao da mnogo duguje ovom majstoru, i uvijek je govorio:

„Ako sam postao slikar, za to treba da zahvalim Budenu.”

U Avru je upoznao i Žonkena, koji je takođe dosta uticao na Monea (i Buden i Žonken se ubrajaju u preteče impresionizma). Posle ove dvojice, pao je pod uticaj Koroa i Kurbea.

Na početku svoje slikarske karijere bavio se figuralnom kompozicijom, ali je po odlasku u London, vidjevši Tarnerovo slikarstvo, shvatio da su divizionistička tehnika i pejzaž njegova prava inspiracija.

Mone nije stvorio teoriju, ali je na putu likovnog istraživanja sebi postavio cilj da ne predstavlja materiju samih predmeta, već promenljivu igru svjetlosti. Sa svoje palete je odstranio teške i neprozirne boje i koristio samo čiste i svijetle. Stavljajući takve tonove jedan kraj drugog, postigao je treperenje svjetlosti, odsjaj raznobojnih nestalnih odsjaja koji stalno mijenjaju i sam izgled stvari. Prirodno, oko 1890. počeo je da slika cikluse slika, sa istim motivom ali u različitim fazama dana.

Od 1870. do 1889. stalno se selio. Od Por Vijeza do Aržanteja, od Bordigere do Bel Ila, na Eptu ili Krezu on ostaje vjeran svojim obrascima. Ovaj period znači prelaz sa istraživanja motiva ka čisto slikarskim problemima — istraživanju svjetlosti nezavisno od predmeta i forme. Svešće svoj svijet na vrt i jezero Živerni. Na kraju će sanjati da ostvari „nešto što je nemoguće naslikati — vodu sa travom koja se talasa u dubini.“ Najveća vrijednost ovog umjetnika je kvalitet njegove moći opažanja tonova i analize istih. Mone je donio revoluciju u umjetnosti slikanja.

Eduar Mane ga je smatrao „Rafaelom vode“, a po Sezanovim riječima, Mone je bio „samo oko“. Tek u poznim godinama života dočekao je ugled zvaničnog Salona i Službenih krugova. Ali, jedino nije doživio da mu zvanični krugovi odaju priznanje. Za života Francuska nije od njega kupila ni jednu sliku. Moneove slike koje se danas nalaze u francuskim državnim muzejima bili su pokloni ili ih je država kupila od privatnih lica.

Svojim načinom slikanja — divizionističkim, razlaganjem svjetlosti na osnovne boje — uticao je na mladog Žorža Sera, koji će ubrzo stvoriti čitav sistem, poentilizam, ali koji će vratiti slici skelet i „spasiti“ je od potpune dezintegracije forme. Bio je i učitelj srpsko-francuskog slikara Bogomira Aćimovića – Dalme

Djela

Počeo je kao figuralni slikar. Tri godine posle Manea, i Mone je naslikao jedan „Doručak na travi“, samo što Moneova slika ima daleko više svjetlosti. „Žene u vrtu“, pokazuju još veći napredak iako je bila odbijena na Salonu 1866. Po ovim i još nekim Figuralnim kompozicijama, kao što su „Dama u zelenoj haljini“, „Japanka sa lepezom“, „Gospođa Mone na sofi“, „Ručak“,„ Žene u vrtu“, vidi se da je Mone mogao postati vrstan slikar figura, kao što su to bili Mane, Renoar ili Dega, ali se on odao isključivo pejzažu.

Na početku istraživanja pejzaža, kao „Trg sen Žermen“, sjenke rešava onako kako bi to uradio Mane. Odlazak u Englesku i Holandiju je umnogome promijenio njegov odnos prema slikarstvu. Počeo je da izučava igru svjetlosti na vodi slikajući londonske pejzaže sa Temzom, u kojima teški lukovi mosta lebde kao u izmaglici nad rijekom koja svjetluca. U Veneciji je naslikao „pejzaže sa kanalom Grande“.

Tek je sa serijama slika Mone zaokružio svoje stvaralaštvo, i sa njima stekao slavu: „Stogovi sijena“, „Aleja jablanova“, „Ruanska katedrala“ i „Lokvanji“.

Doručak na travi
Gospođa u vrtu
Polje maka u Aržanteju

 

Terasa u Sent Adresu
Ulica blizu Veteja, u zimu
Umjetnikova kuća u Aržanteju

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *