Ridley Scott – režiserska legenda

Sir Ridley Scott (South Shields, 30. novembar1937.), britanski filmski reditelj i filmski producent.

Pozadina

Scott je odrastao u vojnoj porodici, što je značilo da je većinu njegova ranog života njegov otac – oficir Kraljevske inženjerije – bio odsutan. Ridleyjev stariji brat, Frank, se pridružio Trgovačkoj mornarici dok je još bio mlad pa su braća jako malo kontaktirala. Tokom ovog vremena porodica se često selila, živeći (među ostalim) u Cumbriji, Walesu i Njemačkoj. Nakon Drugog svjetskog rata porodica Scott se preselila u rodnu sjevernoistočnu Englesku, na kraju se skrasivši u Teesideu (čiji će industrijski krajolik kasnije poslužiti kao inspiracija za neke slične scene u Blade Runneru). Uživao je gledati filmove. Među Scottovim omiljenim su bili Lawrence od Arabije, Građanin Kane i Sedam samuraja. Scott je od 1954. do 1958. studirao u Teesideu, na umjetničkom koledžu, diplomiravši dizajn. Na londonskom Royal College of Art je stekao magistrat iz grafičkog dizajna.

Nakon toga je radio u časopisu koledža, ARK, i pomogao je da se osnuje filmsko odjeljenje. Za posljednju predstavu je snimio crno bijeli kratki film, Dječak i bicikl, sa svojim mlađim bratom, Tonyjem Scottom, i ocem. Glavni vizuelni elementi filma postaće sastavnice Scottova kasnijeg rada; objavljen je u specijalnim dodacima na DVD izdanju filma Dvoboj do istrebljenja. Nakon diplome 1963., našao je posao kao pomoćni scenograf na BBC-u, nakon čega će raditi na popularnim policijskim serijama Z-Cars i SF seriji Out of Unknown. Scott je u svojoj ranoj karijeri bio obožavalac Stanleyja Kubricka. Za kraj svoje obuke na BBC-u je presnimio Kubrickove Staze slave kao kratki film.

Dodijeljen mu je zadatak da dizajnira drugi serijal Doctor Who, The Daleks, koji je sa sobom donio slavne kreature vanzemaljaca. Međutim, malo prije početka rada se posvađao oko rasporeda pa je zamijenjen Raymondom Cusickom. Scott je na BBC-u premješten u odjeljenje za rediteljske pomoćnike, a prije nego što je napustio korporaciju, režirao je epizode Z-Cars, njegov spin-off, Softly, Softly, i pustolovnu seriju Adam Adamant Lives!.

Pet članova porodice Scott su reditelji. Brat Tony je dvije decenije bio uspješan filmski reditelj; sinovi, Jake (40) i Luke (37), su poznati reditelji reklama, kao i njegova kćerka Jordan (27). Jake i Jordan rade u Los Angelesu, dok je Luke ostao u Londonu.

Rana karijera

Scott je 1968. napustio BBC i osnovao vlastitu produkcijsku kuću, Ridley Scott Associates, radeći sa sir Alanom Parkerom, Hughom Hudsonom, Hughom Johsonom, te zaposlivši svog mlađeg brata, Tonyja.

Dvoboj do istrebljenja

Dvoboj do istrebljenja iz 1977. je bio Scottov prvi dugometražni film. Produciran je u Evropi te je na Filmskom festivalu u Cannesu osvojio nagradu za najbolji debitantski film, ali i postigao manji komercijalni uspjeh u SAD-u. Smješten u vrijeme Napoleonovih ratova, govorio je o dva francuska husarska oficira, D'Hubertu i Feraudu (Keith Carradine i Harvey Keitel). Njihova prepirka oko manjeg incidenta se pretvara u ogorčeno neprijateljstvo koje će potrajati sljedećih petnaest godina s većim sukobima koji će ga i okončati. Film je poštovan zbog istorijsko autentičnog prikaza napoleonskih uniformi i vojnog upravljanja, kao i zbog tačnih tehnika mačevanja iz devetnaestog stoljeća koje je nadzirao koreograf borbi William Hobbs.

Alien

Na Scottovo komercijalno razočaranje s Dvobojom do istrebljenja nadomjestio se uspjeh Alana Parkera s američkim filmovima – Scott je priznao kako je “nedelju dana bio bolestan” od zavisti. Originalno je planirao ekranizaciju opere Tristan i Izolda, ali nakon što je vidio Ratove zvijezda, uvjerio se u potencijal visokobudžetnih filmova punih specijalnih efekata. Zato je prihvatio režiju Aliena, SF horora kojim će steći međunarodno priznanje. Iako je snimljen 1978., Scottov talent za scenografiju i atmosferske vizuelne efekte dao je Alienu bezvremensku dimenziju.

Iako Scott neće režirati tri sljedeća nastavka Aliena, ženska akciona junakinja Ellen Ripley (Sigourney Weaver) postaće filmska ikona. Scott je 2003. bio uključen u restauraciju i ponovno objavljivanje filma uključujući medijske intervjue za njegovu promociju. U isto je vrijeme natuknuo kako je razgovarao da snimi peti i posljednji film. No, u intervjuu iz 2006., reditelj je rekao kako je bio nezadovoljan rediteljskom verzijom Aliena, naglasivši kako je original bio “besprekoran” te da su dodaci bili tek marketinški trik.

Blade Runner

Nakon što je godinu dana proveo na adaptaciji SF romana Pješčana planeta, Scott je angažovan za režiju filmske verzije romana Sanjaju li androidi električne ovce? Philllipa K. Dicka, (koji će poslije biti preimenovan u Blade Runner), nakon iznenadne smrti njegova brata Franka. S Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi i sa odličnim Vangelisovim soundtrackom, Blade Runner je bio komercijalni promašaj kad je objavljen u kinima 1982., pa je ubrzo povučen iz distribucije. No, ipak će steći kultni status kroz prikazivanja na televiziji i objavljivanja na video formatima. Warner Bros. je koristio Scottove bilješke kako bi 1991. stvorio rediteljevu verziju u kojoj su uklonjeni snimljeni glasovi i promijenjen kraj. Kritičari danas Blade Runner smatraju jednim od najvažnijih SF filmova 20. stoljeća, a često se, uz roman Neuromancer Williama Gibsona, navodi kao inicijator cyberpunk žanra. Scott je lično nadzirao digitalnu restauraciju Blade Runnera i odobrio Završnu verziju, koja je objavljena u kinima u Los Angelesu i New Yorku 5. oktobra 2007. Scott je za Blade Runner rekao kako je to njegov “najdovršeniji i najličniji film”.

Reklama “1984” za Macintosh

1984. je Apple Computer predstavio Macintosh. Njegovo objavljivanje najavljeno je jednom jedinom reklamom, sada poznatom kao “Reklama od 1,5 milion dolara”, temeljena na romanu 1984 Georgea Orwella, a koju je režirao Scott (kao rezultat njegovog rada na Blade Runneru). Reklama je emitovana tokom 18. Super Bowla 1984. Namjera Stevea Jobsa je bila da izjednači Big Brother s IBM-ovim PC-om, a bezimenu akcionu junakinju, koju je portretisala Anya Major, s Macintoshom.

Reklama se često nalazi pri vrhu u izboru najuticajnijih arketinških kampanja. Na primjer, časopis Advertising Age ju je nazvao “Reklamom decenije”, a 1999. je u izboru TV Guidea izabrana kao najbolja od “50 najboljih reklama svih vremena”.

Legenda

Scott je 1985. režirao fantastični film Legenda. Kako se nikad nije susreo s žanrom bajke, Scott je odlučio stvoriti “bilo jednom” film smješten u svijet vila, princeza i demona. Za ulogu filmskog junaka Jacka je angažovao Toma Cruisea, Miu Saru kao Princezu Lily, i Tima Curryja za ulogu satanskog Gospodara tame. No, serija problema sa snimanjem i postprodukcijom (uključujući izrezivanje materijala i zamjenu originalne muzike Jerryja Goldsmitha) je poremetila objavljivanje filma i rezultirala s poražavajućim recenzijama. Ipak, posle je postao kultni klasik zahvaljujući DVD izdanju na kojem je restaurisana Scottova originalna vizija.

Detektiv i dama i Crna kiša

Gladan komercijalnog hita i u inat svima koji su ga smatrali komercijalnim rediteljem posvećenom fantastičnim vizualnim efektima bez mnogo sadržaja, Scott je odlučio odgoditi daljnje uplitanje u SF i fantastični žanr, kako ga ne bi označili žanrovskim rediteljem, fokusirajući se na zrelije i realnije trilere.

Među njima su se našli Detektiv i dama, romantična policijska drama s Tomom Berengerom, Lorraine Bracco i Mimi Rogers iz 1987., i Crna kiša, policijska drama iz 1989. s Michaelom Douglasom i Andyjem Garciom, dijelom snimanoj i Tokiju i Osaki, u Japanu. Oba su postigla osrednji uspjeh na box officeu.

Scott je opet pohvaljen za raskošne vizuelne efekte, ali i dalje kritikovan zbog snimanja filmova koji su zapravo produžene verzije njegovih odličnih televizijskih reklama, koje je nastavio režirati zbog profita.

Thelma i Louise

Thelma i Louise je objavljen 1991., a u glavnim ulogama su nastupili Geena Davis kao Thelma, Susan Sarandon kao Louise, i Harvey Keitel kao saosjećajni detektiv koji pokušava riješiti zločine koje dvije žene sve lakše počinjavaju. Film se pokazao uspješnim i oživio Scottovu rediteljsku reputaciju, donijevši mu prvu nominaciju za Oscar.

Scottov sljedeći projekt bio je nezavisni film 1492.: Osvajanje raja, s pričom o Kristoforu Kolumbu. Smatra se najusporenijim Scottovim filmom. Proći će četiri godine prije nego Scott objavi sljedeći film.

Zrelo razdoblje

Scott je 1995., zajedno sa svojim bratom Tonyjem, u Los Angelesu osnovao filmsku i televizijsku produkcijsku kuću Scott Free Productions.

Svi njegovi kasniji filmovi, počevši s Paklenim morem i G.I. Jane, ženskom verzijom Full Metal Jacketa s Demi Moore i Viggom Mortensenom, su producirani pod etiketom Scott Freeja.

Iste godine braća su otkupili kontrolni paket dionica Shepperton Studiosa koji je kasnije povezan s kompanijom Pinewood Studios.

Gladijator i kasniji radovi

Veliki uspjeh Scottova filma Gladijator (2000.) označen je oživljavanjem gotovo zaboravljenog žanra, istorijskog spektakla.

Scott se nakon toga okrenuo Hannibalu, nastavku filma Jonathana Demmea, Kad jaganjci utihnu.

Godine 2001. je objavljen novi Scottov film, Pad crnog jastreba (2001.), koji je učvrstio Scottovu reputaciju kritički i komercijalno uspješnog reditelja i osvojio dva Oscara.

Godine 2003. je režirao Šibicare, adaptaciju romana Erica Garcije, s Nicolasom Cageom, Samom Rockwellom i Alison Lohman. Recenzije su bile uglavnom pozitivne, a i u kinima je prošao solidno.

Godine 2005. Scott snima međunarodno uspješno Kraljevstvo nebesko, film o krstašima koji je svjesno htio povezati istorijske događaje s onim sadašnjim. Dok je bio na lokaciji u Maroku, Scottu su navodnu prijetili ekstremisti. Marokanska vlada je za epsku scenu bitke poslala vojno konjaništvo.

Nezadovoljan kino-verzijom filma (uputio je prigovore zbog prevelikog obraćanja pažnje na mišljenja publike na predprikazivanjima). Scott je lično nadgledao rediteljevu verziju Kraljevstva nebeskog, koja je 2006. objavljena na DVD-u. U intervjuu u kojem ju je promovisao, kad su ga upitali da li se suštinski protivi predprikazivanjima, Scott je rekao:

“Zavisi ko je u sjedištima. Ako imate ludaka koji radi moj posao, tada trebate predprikazivanje. Ali dobar reditelj bi trebao biti toliko iskusan da prosudi da je ono što misli ispravna verzija koja bi se trebala naći u kinima.”

Dobra godina i Američki gangster

Scott se opet udružio s Russellom Croweom, režirajući film Dobra godina, koji je temeljen na bestseleru. Film je objavljen 10. novembra 2006., uz muziku Marca Stretenfielda. Rupert Murdoch, čelnik News korporacije i studija 20th Century Fox (koji je finansirao film) odbacili su Dobru godinu kao promašaj na sastanku dioničara samo nekoliko dana nakon što je film objavljen.

Scottov sljedeći rediteljski rad je bio na Američkom gangsteru, radeći prvi put s Denzelom Washingtonom i ponovo s Russellom Croweom. On je treći reditelj koji se okušao na projektu nakon što je pokušaj Antoinea Fuquaa (pod radnim naslovom Tru Blu) studio otkazao zbog prevelikog budžeta. Washington je bio angažovan za tu verziju projekta (čime je opet radio s Fuquaom nakon uloge koja mu je donijela Oscara u Danu obuke), kao i Benicio del Toro, kojima je plaćeno 20 i 15 miliona dolara, prije same produkcije. Projekt je tada predat reditelju Hotela Ruanda, Terryju Georgeu, za kojeg se govorilo da će raditi na manje gruboj verziji s Donom Cheadleom u glavnoj ulozi. Na kraju su George i Cheadle odustali, a Scott ga je preuzeo početkom 2006.

Pristup i stil

Scott voli primati ideje od glumaca tokom snimanja filmova. Tako mu je Susan Sarandon sugerisala da Louise u jednoj sceni pakuje cipele u plastične vrećice, i ondje gdje njen lik mijenja nakit za šešir i druge stvari u filmu Thelma i Louise, kao i saradnju s Timom Robbinsom u preradi posljednje scene kako bi dobila veći uzmah.

S druge strane je zahtjevan i težak reditelj. Tiokom produkcije Blade Runnera je dobio nadimak “Guverner”. Nekoliko članova ekipe je nosilo protestne majice sa sloganima kao što je “Will Rogers nikad nije upoznao Ridleyja Scotta”, referencu na najslavniju rečenicu Willa Rogersa, “Nikad nisam upoznao čovjeka koji mi se nije sviđao.” Bilo je to uglavnom odgovor na način na koji je Scott režirao svoju prvu američku ekipu, koji je prema njihovim standardima bio pregrub.

Njegov napadni vizuelni stil, koji uključuje detaljni pristup dizajnu scenografije i inovacije, atmosferično osvjetljenje, izvršio je veliki uticaj na kasnije generacije reditelja – od kojih su mnogi jednostavno imitirali njegov stil. Scott obično koristi spori ritam sve do akcionih sekvenci, koje karakterišu česti, rapidni rezovi. Primjeri su Alien i Blade Runner; kritičarka LA Timesa Sheila Benson, na primjer, je potonji nazvala “Blade Crawler” “jer je tako prokleto spor”. Druga često korištena tehnika je njegovo korištenje zvuka kako bi se pobudila tenzija, kao što se može vidjeti u Alienu sa šuštanjem pare, kompjuterskim otkucajima i bukom mašinerije u svemirskom brodu.

Iako je Scott poznat po svom osebujnom rediteljskom stilu, druge stilističke tehnike i elementi katakteristični za Scota uključuju:

  • Snažne ženske likove.
  • U nekim filmovima je snažan sukob između oca i sina koji obično završava s potonjim koji namjerno ubija prvog (Blade Runner, Gladijator) ili slučajno (Pad crnog jastreba), ili svjedoči događaju (Kraljevstvo nebesko). Gospodar tame u Legendi često spominje svog “oca”. Kao dio sukoba između oca i sina postoji nekoliko ponavljajućih scena: u Gladijatoru, sin grli oca tobože kao izraz ljubavi, ali se taj zagrljaj pretvara u gušenje i smrt oca. Slična scena postoji u Blade Runneru.
  • U Gladijatoru, Blade Runneru i Kraljevstvu nebeskom, sin upoznaje oca kad je već odrastao. Drugi česti elementi su ti da se majka ne prikazuje, te da se sin ili otac prikazuju u svojim zadnjim činovima. Na primjer, Roy Batty umire nakon što je spasio Deckarda, Maximus umire nakon što je ubio Komoda, a Godfrey od Ibelina ubija nekoliko neprijatelja nakon što je smrtno ranjen strijelom. Osim toga, junak biva spašen od smrti prije nego što je počinio svoj najveći podvig: Deckarda spašava Rachel, Maximusa rob, a Baliana muslimanski neprijatelj.
  • Oficiri kao likovi reflektiraju karijeru njegovog oca, kao što je to slučaj u G.I. Jane i Pad crnog jastreba.
  • Često koristi dvije kamere postavljene u obliku slova “V”, što omogućuje glumcima da glume tečnije.
  • Lično sudjeluje u castingu i preferira prirodni pristup (samo on i casting reditelj).
  • Voli raditi s glumcima koji imaju snažnu pozorišnu pozadinu i/ili diplomcima s dramskih škola.
  • Kao i Stanley Kubrick, Scott je poznat po čestom ponavljanju pojedinih scena. To se posebno očitovalo tokom produkcije Blade Runnera: ekipa je zbog toga filmu dala nadimak “Blood Runner”.
  • Često koristi klasičnu muziku. Od 1976. na mahove radi na ekranizaciji opere Tristan i Izolda|.
  • Često koristi dim (u Alienu, Blade Runneru i Crnoj kiši), zbog vizuelnih esteskih razloga.
  • Izbor istih kompozitora: Jerryja Goldsmitha (Alien i Legenda), Vangelisa (Blade Runner i 1492.: Osvajanje raja) ili Hansa Zimmera (Crna kiša, Thelma i Louise, Gladijator, Hannibal, Pad crnog jastreba i Šibicari). Scott je dva puta tokom špice koristio i Stingovu muziku (“Valparaiso” za Pakleno more i “Someone to Watch Over Me” za Detektiva i damu, koji se u originalu zove kao i sama pjesma).
  • Obično se smatra “ocem” rediteljeve verzije. Scott je bio jedan od prvih koji je koristio deskripciju za ponovno objavljivanje Blade Runnera 1992. (drugi takvi filmovi jesu postojali, ali su bili ili manje verzije namijenjene obožavaocima koje su nosile ime “Special Edition” ili su prisilno montirani od strane studija). Pozitivan rezultat rediteljeve verzije Blade Runnera je ohrabrio Scotta da prepravi nekoliko svojih filmova koji su se pokazali kao promašaji u vrijeme kad su objavljeni (kao što su Legenda i Kraljevstvo nebesko) s istim pozitivnim rezultatima. Danas se ta praksa ustalila u okvirima filmske industrije.

Kritike

Iako su neki njegovi filmovi zaradili brojne pohvale, drugi su bili manje uspješni kod kritike i publike. Pakleno more, G.I. Jane i Hannibal su tri veća rada koja kritičari napadaju, dok je 1492.: Osvajanje raja bio veliki komercijalni podbačaj. Legenda (1985.) je, kao i Blade Runner tri godine prije, prvobitno bila komercijalna katastrofa, ali je kasnije stekla kultni status zahvaljujući odličnom (ali rijetko puštanom) soundtracku Jerryja Goldsmitha, koji se našao na rediteljevoj verziji iz 2002. koja je bliža Scottovoj originalnoj viziji.

Glumci koji su radili sa Scottom često su isticali da više pažnje posvećuje setovima ili redosljedu kadrova nego njima samima. Takve kritike došle su od Harrisona Forda, koji je prigovorio da je njegov odnos sa Scottom ostavio puno praznina. Paul M. Sammon je u svojoj knjizi, Future Noir: The Making of Blade Runner, komentarisao ovo u intervjuu za Brmovie.com, izjavivši kako se Scottov odnos s glumcima u dobroj mjeri popravio tokom godina.

Privatni život

Njegova životna partnerka je glumica Giannina Facio, koju je angažovao za sve svoje filmove od Paklenog mora.

Filmografija

 2015 The Martian
 2013 The Vatican (TV Film)
 2012 Prometheus
 2010 Robin Hood
 2010 Thunder Perfect Mind (Kratki)
 2008 Body of Lies
 2006 A Good Year
 2005 All the Invisible Children (segment “Jonathan”)
 2001 Hannibal
 2000 Gladiator
 1997 G.I. Jane
 1996 White Squall
 1991 The King of Ads (Dokumentarac) (segments “Chanel No. 5 ‘I Don't Want’ commercial”, “Pepsi-Cola ‘Spaceship’ Commercial”)
 1989 Black Rain
 1985 Legend
 1984 Apple Mac: 1984 (Reklama)
 1982 Blade Runner
 1982 Roxy Music: Avalon (Spot) (ko-režiser)
 1979 Alien

 1969 Mogul (TV Serija) (1 epizoda)

 1967 The Informer (TV Serija) (2 epizode)

 1967 Half Hour Story (TV Serija) (1 epizoda)

Robert (1967)

 1966-1967 Adam Adamant Lives! (TV Serija) (3 epizode)

 1966 Thirty-Minute Theatre (TV Serija) (1 epizoda)

The Hard Word (1966)

 1965 Z Cars (TV Serija) (1 epizoda)

 1965 Boy and Bicycle (Kratki)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *