William Blake – Samouki genije

William Blake (London, 28. novembar 1757London, 12. avgust 1827), bio je engleski pjesnik, slikar i grafičar.

Bio je samouk. Likovno se obrazovao kopirajući Michelangela, Rafaela i Dürera i crtajući detalje arhitekture i plastike u Vestminsterskoj opatiji, a književnu kulturu stekao je čitajući i imitirajući engleske renesansne pjesnike i savremene “predromantike”. Njegov svjetonazor formirao se u proučavanju Swedenborgovih teozofskih špekulacija i mnogih rasprava o gnosticizmu i druidizmu, ali je ipak, i kao slikar i kao pjesnik, ostvario originalna djela. On se možda najviše približio idealnom poimanju smisla i slike u svojim lirskim pjesmama. Osim Pjesničkih skica, njegovog prvijenca, nijedno od njegovih djela nije štampano za njegovog života, a u javnost su mogla doprijeti samo u malobrojnim primjercima što ih je svojeručno izrađivao posebnom tehnikom obojenog bakropisa, koju je sam izumio. Jedna od njegovih najpopularnijih i najanaliziranijih pjesama jeste “Tigar”.


Tigar

Tigre, tigre, plame jak
Što sijevaš kroz šumski mrak,
Koji vječni dlan, i kad,
Stvori taj tvoj strašni sklad?

S kojeg neba, ili dna,
Žar zjenica tvojih sja?
Čiji polet i dlan sam
Smjede taj osvojit plam?

Koja snaga, pokret strog
Splete žice srca tvog?
Kada život bje mu dan;
Koje noge? koji dlan?

Lanac? čekić? koja peć
Um tvoj skova, tko će reć?
I nakovanj? koji hvat
Grozu će mu sputat znat?

Kad na nebo kao mač
Pade zvijezda sjaj i plač,
Da l’ to osmijeh onom gna
Što s tobom i Janje zda?

Tigre, tigre, plame jak
Što sijevaš kroz šumski mrak,
Koji vječni dlan, i kad,
Stvori taj tvoj strašni sklad?

Od njegovih slikarskih radova posebno se ističu ilustracije Miltonovih i Danteovih djela, te starozavjetne Knjige o Jobu.

Djela

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *