Dušica Vugdelić – Kulturološki uticaji

Dušica Vugdelić – Uticaji

MUZIKA

Naravno da se mora početi sa najvažnijim segmentom. Uostalom, muzika je moj nesudjeni poziv, mikrofon mi je očigledno bio suđen, na ovaj ili onaj način.

Prve ploče koje sam slušala bile su prije svega The Beatles, album ‘Help’, potom ABBA, Boney M i dalmatinski festivali. Mama je bila ljubitelj ploča, radio je uvijek svirao u kući.

Čuveni Live Aid je bio najveća prekretnica i najznačajniji koncert – muzička elita na jednom mjestu, velikani svih pravaca i stilova. Te godine smo dobili video rekorder i tata je snimao sve koncerte koji su se emitovali na televiziji, cijeli svijet na dlanu. Prva ljubav Bono Vox u kožnim pantalonama pjeva ‘Sunday bloody Sunday’, Sade u svojoj (sad već prepoznatljivoj) dugoj haljini, bosonoga, iritantan glas Neil Young-a (ni danas ga ne volim), Tina Turner sa svojom izuzetnom energijom i pokretima, duet Bowie – Jagger ‘Dancing in the street’ … nesumnjivo najvažnija godina što se muzike tiče.

Te ‘84 je bilo i spektakularno zatvaranje ljetnjih Olimpijskih igara u L.A.-u čuvenom pjesmom ‘All night long’ Lionel Richie-a.

Nastupa zlatna era MTV-ja, naravno svi spotovi se snimaju, pjesme se uče … neizostavna emisija ‘Rok rulet’ i spremna kaseta za snimanje novih pjesama…

Splitski festivali, Oliver, Meri, Tereza.
Soul II Soul ‘Back to life’, Guns'n’ Roses ‘Paradise city’, Metallica – ‘One’ … recimo da su to pjesme/muzičari/bendovi koji su obilježili moje odrastanje.

FILM

Opčinjena sam bila mjuziklima kao djevojčica. Fred Astaire, Ginger Rogers, njihovi neponovljivi plesovi, fantastične haljine – za mene najveća bajka!

‘Sound of Music’ i Julie Andrews spada u red najdražih … pjesma iz filma koju i danas često zapjevam kad sam srećna.

Obavezno gledanje ‘Gone with the wind’ dok se VHS traka nije izlizala – neponovljiv filmski par! Mrtva trka izmedju Clark Gable-a i Mel Gibson-a u ‘Mad Max'…

Horore nikako nisam voljela, sama špica me užasavala (pokrivala bih se pred spavanje preko glave od straha). Louis de Funès je definitivno glumac koji me do suza zasmijavao. Njegove zgode i nezgode sa žandarima, hiperaktivnost, nevjerovatna mimika i danas ga čine bardom komedije.

Organizovano smo sa školom išli u bioskop, imali smo prilike da rastemo uz najbolje i najpopularnije filmove, Budva nam je sa te strane pružala maksimum.

KNJIŽEVNOST

Knjiga i lijepo izražavanje, izuzetno važan segment u našoj kući. Nisam bila ljubitelj obavezne lektire, to se moralo, a ja ni tad nisam voljela da mi se bilo šta nameće. Od bajki mi je najupečatljivija ostala ‘Baš Čelik’, bila je to najbolja slikovnica sa najljepšim pričama.

Mika Antić kojeg mi je otac recitovao uvijek, najveća, doživotna ljubav su bili i ostali njegovi stihovi. Bila sam i u recitatorskoj sekciji, ‘Tražim pomilovanje’ Desanke Maksimović duboko mi je urezano u pamćenje.

Moram priznati da se teško mogu sjetiti knjige iz osnovne škole koja mi je bila interesantna u toj mjeri kao enciklopedija ‘1.000 zašto 1.000 zato’.

Srednja škola sama po sebi otkriva nove svjetove, naročito ako za profesoricu imate Boženu Jelušić. Danila Kiša i Mihaila Lalića ni tada ni sada ne mogu da smislim, priznajem. ‘Proljeća Ivana Galeba’ od V. Desnice, Dostojevski koji je za mene najveći psiholog u književnosti … Lao Tze i fascinacija taoizmom i Istokom… tomovi poezije na engleskom jeziku koje sam dovlačila iz biblioteke i prepisivala i posebna agenda (nismo imali Google tada 🙂 )…

Miljković i Vasko Popa, fikcija nije dolazila u obzir … i nezaobilazni Puškin. Virginia Woolf, Silvia Plath su takođe doživotna ljubav!

SLIKARSTVO

Pokušavam da se sjetim, ali ne ide … u periodu odrastanja ovaj vid umjetnosti mi je bio najmanje zanimljiv. Više sam čitala stripove, Dilan Dog je ostao najbolji frajer ikada!

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *