Federiko Garsija Lorka – Pjesma o danu koji odlazi

PJESMA O DANU KOJI ODLAZI

Federiko Garsija Lorka

Kako mi je teško
da te pustim da odeš, dane!
Odlaziš pun mene
a kad se vraćaš, ne poznaješ me.
Kako mi je teško
ostaviti na tvojim grudima
moguća ostvarenja
nemogućih minuta.

U predvečerje
Persej ti kuje okove.
Ti bježiš na brijeg
ranjavajući noge.
Ne mogu te privući više
ni moje tijelo, ni moj plač,
ni rijeke kraj kojih snivaš
svoj zlatni popodnevni san.

Sa istoka na zapad
nosim tvoju okruglu svjetlost.
Tvoju veliku svjetlost što drži
moju dušu u neprekidnoj napetosti.
Sa istoka na zapad…
Kako mi je teško da te nosim
sa tvojim pticama
i tvojim rukama od vjetra!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *