J.J. Cale – osnivač Tulsa zvuka

John Weldon Cale (Oklahoma City, 5. decembra 1938.La Jolla, 26. jula 2013.), poznatiji kao JJ Cale, američki gitarista, pjevač te kantautor. Smatra se tvorcem tzv. fingerpicking načina sviranja gitare, kao i jednim od predstavnika Tulsa zvuka.

Biografija

Odrastao je u Tulsi, gdje je počeo svirati s 10 godina u lokalnim grupama. Preseljenjem u Los Angeles početkom 1960-ih počinje njegova muzička karijera. Zbog velike sličnosti imena s imenom muzičara Johna Calea iz The Velvet Undergrounda, mijenja ime u JJ Cale. Budući da u Los Angelesu nije imao nekog značajnog uspjeha, te zbog pomanjkanja finansijskih sredstava, planirao je povratak u Tulsu.

Međutim, 1965. snima pjesmu “After Midnight” koja će napraviti preokret i koja će uz kasniju “Cocaine” obilježiti karijeru Erica Claptona.

Clapton pjesmu “After Midnight” uvrštava na svoj prvi album, koja postaje hit što je Caleu uveliko finansijski omogućilo snimanje i izlazak na tržište njegovog prvog albuma Naturally, krajem 1971. i početkom 1972. Ovim albumom Cale je utemeljio svoj gitarski stil i vokalni izraz koji će obilježiti većinu njegovih albuma. Osim pjesme “After Midnight”, na albumu su se nalazile i dvije popularne pjesme: “Call Me the Breeze” koju su obradili mnogi muzičari, između ostalih Lynyrd Skynyrd i Johnny Cash, te “Crazy Mama”.

Iste godine na tragu prvog albuma snima i drugi album Really, obilježen južnjačkim country bluesom.

Album Okie snimljen 1974. donio je lagani odmak prema gospel countryju i hitove “Cajun Moon” i “I Got the Same Old Blues” koji su naknadno obradili mnogi muzičari (Freddie King, Eric Clapton, Lynyrd Skynyrd, Bryan Ferry i drugi).

Albumom Troubadour iz 1976. Cale ne mijenja stil, a na njemu je i pjesma “Cocaine” koju je godinu kasnije Clapton obradio na svom albumu Slowhand i koja je postala praktično njegov zaštitni znak.

Ni na sljedeća četiri studijska albuma Cale nije bitno odstupao od bluesa i blues rocka te prigušenog vokala.

Nakon šestogodišnje pauze 1990. snima Travel-Log, nešto agresivniji album, ali bez bitne izmjene stila, kao i na sljedeća tri albuma: Number 10, Closer to You i Guitar Man.

Sljedeće godine obilježile su saradnje s Leonom Russelom i Ericom Claptonom na albumima In Session iz 2003. te Road To Escondido iz 2006. ali i studijske albume To Tulsa and Back iz 2004. te Roll On iz 2009. Road To Escondido je nagrađen nagradom Grammy za najbolji savremeni blues album za 2007.

U više od 40 godina djelovanja snimio je četrnaest studijskih albuma, a uticaj JJ Calea na druge muzičare bio je velik.

U prvom redu to se odnosi na Marka Knopflera i Erica Claptona, ali i mnoge druge muzičare koji su obrađivali njegove pjesme ili njegovali njegov način muzičkog djelovanja.

Iz poštovanja prema Caleu, Clapton je na većini njihovih zajedničkih nastupa stajao desno iza Calea.

U čast njemu, Clapton je 2014. organizovao snimanje albuma Eric Clapton & Friends: The Breeze, An Appreciation of JJ Cale, na kojem su nastupili mnogi muzičari na koje je Cale imao uticaj: Tom Petty, Mark Knopfler, John Mayer, Willie Nelson i drugi.

Za doprinos muzici, grad Tulsa mu se odužila 5. jula koji se od 2004. obilježava kao Dan JJ Calea.

Diskografija

Studijski albumi

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *