Jevgenij Jevtušenko – ,,Zaklinjanje”

ZAKLINJANJE

Jevgenij Jevtušenko

Na mene misli u prolećnoj noći,
na mene misli svake letnje noći.
Na mene misli u jesenjoj noći,
na mene misli svake zimske noći.
Nek nisam s tobom, nek sam u samoći,
nek sam daleko – i ne mogu doći,
svoj san o meni ipak predaj noći,
u hladnjikavoj posteljnoj mirnoći,
što godi kao more mekih moći.
Ko s morem, budi sa mnom ove noći.
Dok traje dan, ne misli nikad na me.
Dan sve okrene tumbe, pun galame,
uz vinske čaše i dimljive tame…
Viziji dan iskopa mnoge jame.
Težnje tvog dana neka hrle same,
ali u noći uvek misli na me.
Osjećaš li kroz dozive sirene,
kroz vjetar, kada k oblacima krene,
svu stisku moju, i šta si za mene, –
tamo, u sobi gdje su uske sjene,
gdje sklapaš oči, jer pune su zjene
bola i sreće što se časom smijene.
Preklinjem te u tihanoj tišini,
ili uz tutanj kiše u visini,
ili u sniježnoj blistavoj bjelini,
il kroza san što se ko java čini:
na mene misli u prolećnoj noći,
na mene misli svake ljetnje noći.
Na mene misli u jesenjoj noći,
na mene misli svake zimske noći.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *