Željko Bebek – ,,Živjeli smo burno i ludo i nije mi žao zbog toga”

Želimir – Željko Bebek rođen 16. 12. 1945., rok muzičar, koji je najpoznatiji kao prvi pjevač Bijelog dugmeta.

Bebek je rođen u Bugojnu. Rano je pokazao interes za muziku, zabavljajući majčine goste tako što je pjevao pjesme koje je čuo na radiju. Eksperimentisao je sa harmonikom ali ju je ostavio u trećem razredu osnovne škole želeći da svira gitaru, učitelj se nije složio, pa je Željko završio sa mandolinom. Ubrzo je postao najbolji mandolinista u školi, pa mu je dozvoljeno da svira gitaru.

Sa šesnaest godina prvi put je zasvirao u bendu, u zabavnom klubu Druge gimnazije koji se zvao Eho 61, gdje je upoznao Kornelija Kovača, Zorana i Fadila Redžića. Kada se grupe raspala, Bebek je nastavio da svira sa braćom Redžić sve do Fadilovog prelaska u Indekse. U to vrijeme Edo Bogeljić ga poziva u grupu Kodeks. Bio je pjevač i ritam gitarista Kodeksa u 1960ima. Oko 1969. je upoznao Gorana Bregovića i grupa je počela da svira sa njim. 1969. godine sviraju u dubrovačkom Splendid baru, gdje ih je uočio Italijan Renato Pacifiko i ponudio im da sviraju u njegovom klubu u Napulju. Grupa je prešla u Italiju i imala je više nego uspješnu karijeru sve dok Milić Vukašinović nije stupio u grupu. Milić je donio sa sobom novi muzički uticaj i grupa je počela da zanemaruje Željka, pošto im više nije bio potreban pjevač. Bebek je napustio grupu 1970, vratio se u Sarajevo i ponovo osnovao Nove Kodekse sa Edom Bogeljićem (koji je napustio Kodekse par mjeseci nakon što su otišli u Italiju). Grupa je imala malo uspjeha i Željko je ubrzo morao da služi vojsku.

Nakon perioda neprijateljstva, 1972. (nakon Bebekovog povratka iz vojske) Bregović je pozvao Bebeka da pjeva sa njegovom novom grupom Jutro, koje se ubrzo transformisalo u Bijelo dugme.

Bebek je nastavio karijeru kao pjevač i povremeni bas gitarista Bijelog dugmeta od 1974. do 1984. 1978. je snimio solo album “Skoro da smo isti” sa bubnjarom Điđijem Jankelićem, Edom Bogeljićem na gitari i Nevenom Pocrnjićem na klavijaturama.

Album nije imao veliki uspjeh. 1984, malo prije napuštanja Bijelog dugmeta, Bebek je snimio svoj drugi solo album “Mene tjera neki vrag“.

Grupu zvanično napušta 23. 4. 1984. godine. Željko Bebek nikada nije krio da je u vrijeme najveće slave uživao u svemu što ona donosi: seksu, drogi i rokenrolu! “Nije mi žao zbog toga, naprotiv. Živjeli smo burno i ludo. Sve smo sami napravili, podnijeli i uživali u tome. Mada, nisu svi životi otišli u nekom dobrom pravcu, ali mislim da sam sve radio ispravno. Sve je to prošlost”,

Svojim autorskim albumom iz 1985. “‘Željko Bebek i Armija B” pokušava da se vrati na muzičku scenu, ali bez velikog uspjeha.

Njegova solo karijera je bila izuzetno uspješna. Snimio je velike hitove, poput: Ko je mene prokleo, Šta je meni ovo trebalo, Da bog da te voda odnijela, Oprosti mi što te volim, Sinoć sam pola kafane popio (za koju je tekst napisao Bora Đorđević)…

Kada su izbili ratovi u bivšoj Jugoslaviji, Bebek se preselio u Zagreb, gdje nastavlja da živi i radi. Njegove izdavačke kuće su uključivale Taped Pictures i Kroaciju Rekords.

Učestvovao je u tri oproštajna koncerta Bijelog dugmeta 2005.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *