Branko Ćopić – Najomiljeniji književnik našeg djetinjstva

Branko Ćopić (Hašani, Bosanska krajina, 1. januar 1915 — Beograd, 26. mart 1984) srpski i jugoslovenski književnik.

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađao je u Banja Luci, Delnicama i Sarajevu, te je završio u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine na grupi za pedagogiju. Prvu priču objavio je 1928. godine, a prvu pripovjetku 1936. Njegova djela su, između ostalih, prevođena na engleski, njemački, francuski i ruski jezik. Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Izvršio je samoubistvo skokom sa mosta Bratstvo i jedinstvo u Beogradu 26. marta 1984. u svojoj 69. godini života.

U Ćopićevim djelima dominiraju teme iz života ljudi iz Bosanske krajine i Narodnooslobodilačkog rata.

Biografija

Branko Ćopić je rođen 1. januara 1915. godine u selu Hašanima pod planinom Grmečom. U isto vrijeme, njegov otac Vid, kao vojnik austrougarske armije, borio se negdje na frontu u Karpatima, a njegov stric Nidžo, srpski dobrovoljac, borio se u srpskoj vojsci protiv Austrougarske. Kad mu je bilo četiri godine, umro mu je otac. Ćopić je, zajedno sa mlađim bratom i sestrom, ostao da živi pored majke Soje, djeda Radeta i strica Nidža.

Prva pročitana knjiga mu je bila „Migel Servantes“ koju je, negdje u trećem razredu, kupio od učiteljice. U toj knjizi je bio opisan život slavnog španskog pisca Servantesa, skupa sa nekoliko odlomaka iz njegovog romana „Don Kihot“. Sljedeće pročitane knjige bile su „Doživljaji jednog vuka“, pa „Doživljaji jedne kornjače“.

Prvo štampano djelo objavio je u omladinskom časopisu „Vijenac“ 1928. godine. Ćopić je pohađao učiteljsku školu u Banja Luci i Sarajevu, a završio u Karlovcu, a Filozofski fakultet u Beogradu. Već kao student afirmisao se kao darovit pisac i skrenuo na sebe pažnju književne kritike; 1939. godine je dobio nagradu „Milan Rakić“. Uoči Drugog svjetskog rata nalazio se u đačkom bataljonu u Mariboru. U danima Aprilskog rata on je, sa grupom svojih drugova, pokušao da pruži otpor neprijatelju kod Mrkonjić Grada. Posle toga je otišao u svoj rodni kraj, a sa početkom ustanka, stupio je u redove ustanika i među njima ostao tokom cijele narodnooslobodilačke borbe. Sve vrijeme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, književnikom Skenderom Kulenovićem.

Posle rata neko vrijeme je bio urednik dječjih listova u Beogradu, a potom je počeo profesionalno da se bavi književnošću. Smatra se jednim od najvećih dječjih pisaca rođenih na jugoslovenskim prostorima.

Djela su mu prevođena na ruski, engleski, francuski, njemački, ukrajinski, poljski, češki, bugarski, rumunski, slovenački i mađarski jezik.

Cijeli radni i životni vijek nakon Drugog svjetskog rata Branko Ćopić je proveo u Beogradu, ali je često putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim državama.

Za književni rad dobio je, među ostalim, Nagradu AVNOJ-a i Njegoševu nagradu (obije 1972). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja.

Njegov stan u Beogradu, ulica kralja Milana 23, u kom je živio od 1972. do smrti, poklonio je SANU.

Puriša Đorđević je 2015. godine režirao dokumentarni film „Mala moja iz Bosanske Krupe“ posvećen Branku Ćopiću.

Književni opus

Njegova prozna djela prožeta su lirikom i živopisnim realističkim slikanjem seoskog života, poznavanjem života i mentaliteta ljudi sa sela, vedrinom i živošću duha. Kreirao je mnoštvo upečatljivih i živopisnih likova i događaja nadahnutom pripovjedačkom tehnikom koristeći svjež, sočan i slikovit jezik pri čemu je inspiraciju nalazio u svom podgrmečkom zavičaju. Ćopića su doratnim pripovjetkama najviše zanimali siromašni seljaci, sanjari i prosjaci, djeca, skitnice i nadničari, i on je o svima njima pričao sa brižnim, zaštitničkim razumijevanjem. U lirski intoniranim ratnim pripovjetkama Ćopić je nadahnuto opisivao herojske podvige, mučeništvo i samopregor svojih junaka.

Početkom 1950ih godina Ćopić je počeo da piše i satirične priče u kojima je oštro kritikovao ružne pojave u tadašnjici. Jedna od takvih priča bila je i „Jeretička priča“ objavljena u „Ježu“ koja je pokrenula lavinu osuda sa vrha partije i vlasti, a u hajci na pisca učestvovao je i Broz koji je rekao da on lično takvu satiru neće dozvoliti, ali da pisac neće biti ni uhapšen. Književni istoričar Ratko Peković napisao je knjigu „Sudanije Branku Ćopiću“ u kojoj je detaljno opisana cijela hajka na pisca.

Sa uspjehom se ogledao i u pisanju romana iako su prirodi njegovog književnog talenta više odgovarale kraće forme — pripovjetke i novele. Romani „Prolom“ i „Gluvi barut“ slikaju učešće seljaka Bosanske Krajine u ustanku, a „Ne tuguj bronzana stražo“ prilagođavanje tih istih seljaka, sada kolonista, novim uslovima života u Vojvodini.

Glavnina Ćopićevog proznog opusa humoristički je intonirana, a humor nalazi u prirodi i mentalitetu njegovih junaka koji i u najtežim životnim trenucima znaju da sačuvaju vedrinu i da se nasmiju čak i vlastitoj nevolji. Sem toga, Ćopić je od onih pisaca koji su svoj posmatrački talenat naročito iskazivali kroz otkrivanje sitnih ljudskih mana i nedostataka.

MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE

Bilo mi je dvanaest godina,
prvi put sam sišao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Jesi li me spazila il’ nisi,
zbunjenoga seoskoga đaka,
svjetlokosog i očiju plavih,
u oklopu novih opanaka,
kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Naišla si kao lak oblačak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena na te ne ocvala,
modra Una u proljetnje noći
tvoje mi je ime šaputala.
Lebdjela si ispred đačke klupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

Brzo minu naše đakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim,
ipak tebe u srcu sačuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l’ da se kupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!

Iako je Ćopić bio pisac epske širine i zamaha sa urođenim pripovjedačkim i humorističkim darom, u njegovim djelima vidljiva je i jedna lirska žica koja se nije pokazivala samo u opisima bosanskih pejzaža već i u portretisanju ljudskih likova koji su mu bili bliski i dragi. Ta Ćopićeva poetska žica naročito je vidljiva u njegovoj ratnoj lirici, prije svega u zbirci „Ognjeno rađanje domovine“.

Branko Ćopić je cijenjen i kao dječji pisac, prvenstveno zahvaljujući živoj mašti i daru za spretno uobličavanje svojih posmatranja, ali i nesumnjivom humorističkom talentu. Napisao je preko trideset knjiga za djecu, među kojima su i dva romana.

Djela

Zbirke pripovjedaka

Pod Grmečom (1938),
Borci i bjegunci (1939),
Planinci (1940),
Rosa na bajonetima (1946),
Sveti magarac (1946),
Surova škola (1948),
Ljudi s repom (1949),
Odabrane ratne pripovetke (1950),
Izabrane humorističke priče (1952),
Ljubav i smrt (1953),
Dragi likovi (1953),
Doživljaji Nikoletine Bursaća (1955),
Gorki med (1959),
Bašta sljezove boje (1970);
Vasilisa i monah (1975);
Skiti jure zeca (1977);

Romani

Prolom (1952),
Gluvi barut (1957),
Ne tuguj bronzana stražo (1958)
Osma ofanziva (1964),
Delije na Bihaću (1975);

Zbirke pjesama

Ognjeno rađanje domovine (1944),
Pjesme (1945),
Ratnikovo proljeće (1947);

Komedije

Doživljaji Vuka Bubala
Odumiranje međeda

Djela za djecu

U svijetu medvjeda i leptirova (1940), pripovjetke
Priče partizanke (1944), pripovjetke
Pjesme pionirke (1945), pjesme
Bojna lira pionira” (1945), pjesme
Družina junaka (1945), pripovjetke
Bajka o sestri Koviljki (1946), proza
Doživljaji kuma Torbe (1946), pripovjetke
Vratolomne priče (1947), pripovjetke
Armija odbrana tvoja (1947), pjesme
Sunčana republika (1948), pjesme
Rudar i mjesec (1948), pjesme
Ježeva kućica (1949), pjesma
Priče ispod zmajevih krila (1950), pripovjetke
Pijetao i mačka (1952), pripovjetke
Doživljaji mačka Toše (1954), pripovjetke
Lalaj Bao, čarobna šuma (1957), pjesme
Orlovi rano lete (1957), roman
Partizanske tužne bajke (1958), pripovjetke
Večernje priče, (1958), priče u stihu
Djeda Trišin mlin (1960), zbirka pjesama
Priče zanesenog dječaka (1960), pripovjetke
Magareće godine (1960), roman
Slavno vojevanje (1961), roman
Bitka u Zlatnoj dolini (1963), roman
Mala moja iz Bosanske Krupe (1971), pjesme
Glava u klancu, noge na vrancu (1971), pripovjetke
Lijan vodi karavane (1975), pripovjetke.

Sabrana djela

objavljena u 12 knjiga 1960.
objavljena u 14 knjiga 1978.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *