The Cranberries – Priča o bendu

The Cranberries je irski alternativni rock bend osnovan u Limericku 1989. godine. Bend se uzdigao do velike popularnosti tokom 1990-ih.

Istorija grupe

Počeci sastava

Noel i Mike Hogan, dvojica braće iz Limericka, osnovali su bend 1990. zajedno s bubnjarom Fergalom Lawlerom. Bend je ispočetka nosio ime Cranberry Saw Us kao šaljivu dosjetku na sos od brusnice (eng. cranberry sauce). U to je vrijeme pjevač u bendu je bio njihov prijatelj Niall Quinn, koji je takođe imao ekstravagantan ukus u komponovanju i imenovanju pjesama (poput “My Grandma drowned in a fountain in Lourdes”, “I was always all ways” i “Throw Me Down a Big Stairs”). Kada je on napustio bend, na audiciju za novu pjevačicu prijavila se prijateljica njegove djevojke Dolores O'Riordan koja je i dobila posao. Ubrzo je demonstrirala svoje pjesničke sposobnosti kada joj je bend dao demo verziju melodije na kojoj su radili. Ponijela je demo verziju kući i već se idući dan vratila s gotovim stihovima. Pjesma je nazvana Linger i kasnije će postati jedan od njihovih najvećih hitova.

Njihov demo snimak iz kućne radinosti postigao je solidan lokalni uspjeh, tako da je bend ubrzo snimio demo ploču koja se prodavala u prodavaonicama ploča širom Irske. Kada se svih 300 kopija rasprodalo, bend je skratio ime u Cranberries i poslavši novu demo ploču brojnim izdavačkim kućama u Velikoj Britaniji (ova ploča je uključivala rane verzije “Linger” i “Dreams”). Ploča je snimljena u studijima Xeric, kojima je upravljao Pearse Gilmore, koji će kasnije postati menadžer benda. U trenutku snimanja te demo ploče svi članovi benda su još uvijek bili u kasnim adolescentskim godinama.

Demo ploča privukla je pažnju britanskih medija i britanskih izdavačkih kuća, te je uskoro uslijedio aukcijski rat između velikih britanskih izdavačkih kompanija. Na kraju je bend potpisao ugovor s Island Recordsom, koji sarađuju s još jednim velikim irskim bendom, grupom U2. The Cranberries su otišli u studio kako bi snimili svoj prvi singl “Uncertain” pod producentskom palicom Gilmorea. Naslov prvog singla se pokazao proročanskim (“uncertain” – nesiguran na engleskom), budući da je bend na ovom singlu zvučao poprilično loše, što je rezultiralo lošim recenzijama u medijima, ali i zategnutim odnosima s Gilmoreom. Prije nego su dobili termin za snimanje svog debi-albuma 1992. bend je otkrio da je Gilmore s izdavačkom kućom Island potpisao tajni ugovor o poboljšanju svojih studija. Napetosti u bendu su toliko porasle da su se zamalo razišli. Umjesto raspada bend je otpustio Pearsea Gilmorea, i za novog menadžera unajmio Geoffa Travisa iz Rough Trade Records, a za novog producenta su izabrali Stephena Streeta (koji je ranije radio s The Smiths).

Debi album The Cranberriesa, Everybody Else Is Doing It, So Why Can't We, ugledao je svijetlo dana u proljeće 1993., a slijedio ga je prvi singl, “Dreams”. Ni album ni singl nisu privukli previše pažnje kritike i publike. Drugi singl, “Linger” je podijelio njihovu sudbinu, sve dok bend nije krenuo na turneju, na taj način privukavši pažnju MTV-a. MTV je počeo vrtjeti njihove spotove u svom programu na dnevnoj bazi.

O'Riordan se udala za koncert menadžera sastava u julu 1994., a sama ceremonija je bila poprilično popraćena od strane medija. Ovaj brak, ali i video spotovi benda u prvi su plan postavili Dolores O'Riordan. Njen će položaj i uticaj u bendu nastaviti rasti nakon izlaska njihova drugog albuma No Need To Argue. Za razliku od prethodnika ovaj album je odlikovao nešto čvršći zvuk, a debitovao je na 6. poziciji američke top-liste.

Na kraju je prodan u mnogo više primjeraka od prethodnika, a u samo godinu dana uspio je postati tri puta platinastim u Sjedinjenim Državama. Album je izrodio veliki rock hit “Zombie” (koji je zauzeo prvo mjesto na američkoj top-listi) te “Ode To My Family” koji je stigao do 11. pozicije na top-listi. Do današnjeg dana ovaj album se nastavio dobro prodavati. Dosegao je dijamantski tiraž u Kanadi i Švajcarskoj, a u Sjedinjenim Američkim Državama je bio osam puta platinast (prevedeno u brojke, dosegao je tiraž od 7 miliona primjeraka).

Druga polovina devedesetih

Tokom “No Need To Argue” turneje, počele su kružiti glasine kako će O'Riordan napustiti bend i započeti samostalnu karijeru. Sastav je žestoko negirao te glasine.

No uprkos tome glasine o njenom napuštanju benda nisu prestale sve dok nisu počeli snimati svoj treći album. Album je producirao Bruce Fairbairn, koji je ranije radio sa bendovima Aerosmith i Bon Jovi. Rezultat je bio rockerskiji album “To the Faithfull Departed“. Za razliku od svojih prethodnika ovaj album nije naišao na pohvale kritike, upravo suprotno. Q Magazine ga je čak 2006. uvrstio na svoju listu “50 najgorih albuma svih vremena”. Album je izdan u proljeće 1996. i ostvario je relativno dobre početne pozicije na top-listama (na američkoj je debitovao na 4., a na britanskoj na 2. mjestu). No, prvi singl “Salvation” nije uspio postati velikim hitom poput pjesme “Zombie”.

Album je na američkom tržištu ostvario dvostruki platinasti tiraž, što je ipak u poređenju s multi-platinastim tiražom prethodnika bilo razočaravajuće. Sastav je za sljedeći singl odabrao pjesmu “Free To Decide” koja je podbacila na top-listama (u Velikoj Britaniji je ušla na top-listu na 33. mjestu, a u SAD-u se nije uspjela plasirati u Top 40). U jesen 1996. sastav je otkazao svoju evropsku i australijsku turneju, što je ponovo podstaklo glasine da O'Riordan napušta sastav i kreće u samostalnu karijeru. Početkom 1997. za američko je tržište izdan singl “When You're Gone” koji se uspio popeti na 22. mjesto top-liste, te je do danas ostao jedan od najvećih američkih uspjeha ovog benda.

U aprilu 1999. godine bend je objavio svoj četvrti studijski album, “Bury The Hatchet”, koji se u Velikoj Britaniji popeo na 7. mjesto top-liste, a u SAD-u na 13., gdje je kasnije ostvario zlatni tiraž. Najveći uspjeh s ovog albuma je bio prvi singl “Promises”, koji je u Britaniji bio 13., a u Americi 34. S ovog su albuma objavljeni i sljedeći singlovi: “Animal Instinct”, “Just My Imagination” i “You & I”, koji nisu ostvarili značajniji uspjeh. Sastav je u aprilu 1999. započeo svjetsku turneju, koja je završila u julu 2000. Album se do sada prodao u oko 4,000,000 kopija, a najbolje tiraže je ostvario u Francuskoj, Italiji, Španiji i Tajvanu.

Ova ih je turneja vratila kući u Irsku, gdje su prvi put nakon četiri godine nastupili u Millstreetu, grofovija Cork.

Nakon 2000.

U oktobru 2001. objavljen je album Wake Up And Smell The Coffee. Na ovom albumu je opet sarađivao njihov dugogodišnji obožavalac Stephen Street.

Album je debitovao na 46. mjestu u Americi i 61. u Britaniji, i njihov je album s najmanje uspjeha. No, uprkos tome, pomogao je bendu da oživi svoju karijeru u Americi. Prvi singl s ovog albuma bila je pjesma “Analyse”, koji nije uspio ući ni u Top 75 u Britaniji, čime je postao jednim od njihovih najneuspješnijih singlova. U januaru 2002. objavili su “Time Is Ticking Out”, a kasnije i “This Is The Day”. Nijedan od ova dva singla nije ušao na britanske top-liste. Album je sveukupno prodan u milijun i pol primjeraka u cijelom svijetu. Od februara do oktobra 2002. bend je završio svjetsku turneju.

Naredne godine izdata je kompilacija najvećih hitova, nazvana Stars – The Best of 1992-2002, i u formi DVD-a sa spotovima.

Tri pjesme koje nisu bile singlovi, a koje su objavljene na ovom best of albumu su: “Daffodil Lament” (pjesma koja je od strane obožavaoca izglasana za najbolju ne-singl pjesmu sa svih pet albuma), te “Stars” i “New New York”, prethodno neobjavljene. “New New York” je, kao što se po naslovu i moglo očekivati, reakcija na 11. septembar. Kompilacija je ostvarila 20. mjesto na britanskoj top-listi albuma. Kao singl s ovog albuma objavljena je pjesma “Stars”. The Cranberries su 2002. godine osvojili nagradu za najprodavaniji međunarodni bend u Tajvanu, za svoj album “Stars”. U Tajvanu sa svim svojim albumima bili izuzetno uspješni. U oktobru 2002. započeli su evropsku turneju, koja je završila u decembru iste godine. Sredinom 2003. bend je odradio nekoliko nastupa, nekoliko kao predrupa Rolling Stonesima, a nekoliko samostalno…

Članovi benda

Diskografija

Studijski albumi
Koncertni albumi
Bualadh Bos – The Cranberries Live (2009.)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *