Danilo Lompar – Sažimanje dokolice

Ciklus citata i izreka:

SAŽIMANJE DOKOLICE
(iz knjige “Obasjani put”)

* * *

Osjetljivost mana je
al’ vrlina, kad suštinu cijeniti umiješ.

* * *

Stručnost za patnju neskrivena,
komična sreća – poneki dan prespavan.

* * *

Izdvojene proglašavaju ludima,
oni što ludilom stvaraju samoću.

* * *

Tamo đe se licemjerje proglašava za pamet
želim da me zaborave, jer moju želju za
slobodom svih, oni su proglasili taštinom,
a tragikomični cirkus (đe svako na svoj način
tone) za nadu.

* * *

Svijet zahuktao u besciljnosti, uvijek u žurbi
a s viškom vremena, al ostala bi samo bjelina
da sve nije bilo tako nesavršeno.

* * *

Ishod ravnodušja, licemjerja i sebičnosti: ljudi
žive samo da je više živih.Tako prividno živima,
prividno mrtvi drže čas mudrosti. Prividno živi
(prekriveni pločama i plastičnim cvijećem) ih ne čuju.

* * *

Umjetnici nikad tužni. Uvijek zadovoljni. Nikad
pobunjeni. Nikad sa dozom ludila u sebi. Rade
po porudžbini. I po diktatu novca.
Stvaraju vještačku plastičnu „umjetnost“.

* * *

Znali su da smrt od svake muke oslobađa,
potrudili su se da nas proguraju mimo
svakog reda.

* * *

Čitavog života je mislio kako da uveća svoj
imetak, ali nije znao da svakim danom uvećava
i sirotinju svoje duše.

* * *

Kratkom pameću može se vladati dugo sa
narodima koji imaju samo animalne nagone,
i kod kojih se nikad ne javlja potreba za
duhovnošću i želja za slobodom.

* * *

Ako nekom slijepcu i došapneš,
da mu je stavljena žuta traka oko ruke,
slobodnog tijela a zarobljene duše,
otrčaće svom dželatu (začuđen sto si
još živ) i reći mu da se opet šetaš
bez poveza za oči.

* * *

Ne, ovo je gore od logora. U logorima su
svi imali iste uslove. Ovđe se žrtve rugaju
žrtvama i špijaju ih dželatima, moleći Boga
da se logor nikad ne ukine. Jer, one žrtve
koje imaju povlastice, osjećaju se uspješnima.

* * *

U totalitarnim sistemima, simulirani
intelektualci misle da istorija ljudskosti
neće uočiti njihove razloge različitih
(p)ogleda o istom u različitim periodima.

* * *

Nijesu nam bili isti ciljevi ni htjenja,
nit’ isti padovi ni razočarenja.

* * *

Odustali su od slanja na masovnu robiju,
u strahu da im ne prifali robova.

* * *

Ubjeđivali su nas da je bolje da imamo
iluziju o njima, nego da nam ukinu svaku.

* * *

Ćutanjem ćete sebi obezbijediti postojanje
u budućnosti, ali ne i postojanost.

* * *

Od tvoje mirnoće i strpljenja neće samo
zavisiti ishod tvojeg života, već i uzaludnost
cilja tvojih neprijatelja.

* * *

Besmislenost ima uvijek više prijatelja:
lažnih poštovalaca sopstvene praznine.

* * *

… jer vrijeme je kad se sve što hoda pokušava
izjednačiti, da bi se moglo spokojno i bez
prigovora krenuti u konačno ništavilo.

* * *

Neprijateljima uvijek poželiš dug život:
pametni će se napatiti, a glupi nauzaludnovati.

* * *

Plemeniti ljudi uglavnom bivaju tužni
zbog svijeta, a zli tuguju uvijek samo zbog sebe.
Zato tuga od dobrog čovjeka pravi još boljeg,
a od zloga najgorega.

* * *

Tuga je sveta kada s riječima tražiš,
jedra brodu za nebeski svod.

* * *

Oni su sreću zamišljali bez istine,
a našu slobodu proglašavali ropstvom
patnji i znanju.

* * *

Ljubav je jedina trajna zvijezda, koja
i po danu svijetli u svijetu, smisleno
nedokučivom.

* * *

Popunjavanjem bjeline, ublažavanjem
praznine: muka se naša i blagost
uvećava, tražeći dragocjenost
koja bi trajala.

* * *

Poezija je užitak neukrotivi. Ta pozitivna
suština, milost iskaza i života.

* * *

Zagledani u svijet, uzvišeni sami napuštaju
sreću. I vraćaju joj se, da prikupe svjetlosti,
koju opet dijele sa svijetom.
Tako nastaje jedan od rituala ljubavi.

* * *

Hodaj polako za svojom srećom.
Tako ćeš lakše izbjeći zamke na
putu do cilja. Ispravna putanja
nikad nije spora, čak biva odveć
brza, u odnosu na čovjeka koji se
izranjavan, uvijek vraća na početak.
I koji se, sa zaboravom padova
i s prestankom bolova, sprema
da ponovi iste greške.

* * *

Kada se ljubav prema Bogu i znanje
o Svemoćnom Veličanstvenom Darodavcu
spoje s Poezijom, čovjek i pred nedaćama
ostaje radostan i miran, s nadom i bez straha
od konačnog ishoda. Brige su bačene na
Njega, koji se beskrajno brine za nas.

* * *

Biblija je jedina konstanta svijeta!
Svijeta u kojemu su mnogi, čitali
i pisali bez kajanja i straha, ne
pročitavši Bibliju.

* * *

Neskromnost je siguran nagovještaj
čovjekovih nevolja i precizan znak
duhovnog klonuća. Mnoštvo želja
rasplinjavaju njegov um, neusredsređenost
na nepropadljivu dragocjenost dara
Božjeg vodi ga u konfuziju, koja ga čini
usmjerenim samo sebi – samosažaljivom
duhovnom mrtvacu.

* * *

S mudrošću se uvećava skromnost,
radost tugu u srce probada, jer razboritost
pobjeđuje svaku bezumnost. I nekadašnje
žudnje za ispraznošću su mrtve. Smirenje
duše je razlog življenja, za kojim svaki
čovjek u podsvijesti traga.

* * *

Kažem sve što je dobro u našim pjesmama
ima porijeklo Božje mudrosti, a ono što
ne valja je isključivo ljudsko. Zato slava
pripada jedino Svemogućem Bogu.

* * *

Budućnost koja se temelji na ljudskoj moći
je kratka, relativno srećna ili je čak (za tren) nema.
Zato je jedina nada u Božjoj namjeri i
obećanju, što ih je savršeno Svemogući pripremio za ljude, i u takvoj budućnosti
treba tražiti i naći jedinu utjehu života.
Jer punoća smisla jeste samo u njegovom vječnom trajanju. Ono što neki ljudi nazivaju smislom a ima kraj, može se jedino imenovati kao besmisao.

* * *

Milost za špijune, jer ne znaju da su veća
sirotinja i od bogataša.

* * *

Pohlepa se uvijek ponavlja sa tri riječi
„još samo ovo“.Tim riječima pohlepniku
započinje svaki dan. Na isti način završava
mu se i posljednji dan u životu.

* * *

Milost za bogataše, jer to ne bi bili da su
razmišljali o sirotinji sopstvenog duha.

_____________________________________________

* * *

U ovom (možda i najgorem do sada) vremenu, ljudima je postalo čast da se prodaju, bivajući ponosni što su vrijeđeli toliko da je neko poželio da ih kupi. (citat iz knjige “Poezija te ne da”)

* * *

Zastupati istinu uvijek,
čak i kad je suprotna
našim djelima i slabostima
jer nas samo ona može učiniti boljima.

Bog bi trebalo da nam je bliži i od bližnjih,
jer i njih jedino On može sačuvati
od samih sebe
i od naše nesavršene ljubavi.

(citat iz knjige”Poezija te ne da”)

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *