Edgar Alan Po – Anabel Li

Anabel Li
U carstvu jednom, prije mnogo ljeta,
Kraj sinjeg mora sve to se zbi –
Živjela jedna djevojka lijepa,
Ime joj bješe Anabel Li;
Njoj samo ljubav na srcu cvjeta,
Ljubav kojom se voljesmo mi.Bila je dijete i mlad bih i ja,
Al’ ljubav strasna tada se zbi,
Što od svih više ljubavi sija –
Mene i moje Anabel Li;
Da takva ljubav u njima klija
Žudješe s neba anđeli svi.

Zbog toga stravno serafim vreba,
Kraj sinjeg mora anđeli zli;
I dunu vjetar da sledi s neba
Prelijepu moju Anabel Li.
Viteza njenih povorka stala,
Da je od mene odnesu svi;
U grob je morskih spustiše žala,
Da vječne snove u njima sni.

Anđele zavist mori u raju,
Jer su upola srećni kô mi.
Da! – samo zato (kao što znaju
Kraj sinjeg mora u carstvu svi)
Sa neba vjetar dunu na kraju
I sledi moju Anabel Li.

Tu našu ljubav prebajna što je,
Nju žele mudri i stari svi –
Od njih se više voljesmo mi –
Ni anđeli od zavisti svoje,
Niti iz mora demoni zli,
Sklonili nisu od duše moje
Dušu predivne Anabel Li.

Dok mjesec zrači, ja snivam snove,
Snove o mojoj Anabel Li,
I viđam oči dok zvijezde plove,
Prelijepe oči Anabel Li.
I dok po sinjem moru noć pliva,
Ja ležim gdje mi draga počiva,
Kraj njenog groba gdje tiho spi,
Gdje moja draga sad snove sni.
U carstvu jednom, pre mnogo ljeta,
Kraj sinjeg mora sve to se zbi –
Živjela jedna djevojka lijepa,
Ime joj bješe Anabel Li;
Njoj samo ljubav na srcu cvjeta,
Ljubav kojom se voljesmo mi.

https://www.youtube.com/watch?v=fKuPMKKzQT4

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *