Elvis Presley – Nekrunisani kralj rock'n'rolla

Elvis Aaron Presley (East Tupelo, 8. januar 1935. – Memphis, 16. avgusta 1977.), američki pjevač. Često je nazivan Kraljem Rock and Rolla ili samo Kraljem, još za života legenda i neokrunjeni kralj rock’ n’rolla.

U javnosti je počeo pjevati s 13 godina na crkvenim svečanostima i srednjoškolskim priredbama u Memphisu. S 18 godina je napustio školu i poželio raditi kao portir u kinu i kao vozač kamiona. Prvu pjesmu snimio je kao rođendanski dar majci. Prvu ploču snimio je 1954. godine. Njegov uzlet započinje sredinom 50-tih godina hitovima “That s All Right Mama” i “Heartbreak Hotel” , a najuspješnije mu je razdoblje od 1960. do 1975. godine u kojem je izdao 52 ploče i još za života ih prodaje oko 600 miliona komada.

Filmsku karijeru započeo je 1956. filmom “Voli me nježno”. Većinom je igrao u muzičkim filmovima osrednje vrijednosti, ali s naslovnim pjesmama koje su redovno postajale hit. U razdoblju od 1957. do 1966. Presley se nalazio na listi deset najkomercijalnijih američkih glumaca.

1975. nastupaju ozbiljni zdravstveni problemi, dijabetes, gastritis, a pridružuje se i droga o kojoj je kralj postao zavisan. U aprilu 1977. doživljava srčani udar, ali ne mijenja način života. 16. avgusta 1977. Elvis pada u duboku komu zbog prevelike količine droge. Ljekari mu pokušavaju spasiti život – ali ne uspijevaju. Elvisova smrt potresla je milione obožavalaca koji su se odmah sjatili u Graceland da velikanu odaju posljednju počast.

Elvis je još za života postao legenda potukavši sve rekorde: u dvadesetak godina rada objavio je 97 ploča, a na vrhovima top lista proveo je čak 996 nedjelje.

Biografija

Rane godine (1935-1953)

Elvis Presley se rodio 08. januara 1935. u gradu Tupelo, u saveznoj državi Mississippi. Majka mu je bila 22-godišnja Gladys Love Presley, a otac 18-godišnji Vernon Elvis. Jesse Garon Presley, Elvisov brat i identični blizanac, rodio se 35 min ranije kao mrtvorođenče. Kao jedinac, Elvis je bio vrlo blizak s oba roditelja, a izrazito s majkom. Elvisovi preci bili su zapadnoevropskog porijekla. S majčine strane škotsko-irskog porijekla, te djelomično francusko-normanskog porijekla, a jedna pra-pra-prabaka bila je Cherokee Indijanka. Očevi korijeni su bili škotski i njemački. Majku su većina prijatelja i rodbine smatrali dominantom osobom porodice, dok je Vernon mijenjao poslove, ne pokazujući ambicije. Porodica je često zavisila o pomoći prijatelja, porodice i države. 1938. Vernon je završio u zatvoru na osam mjeseci zbog krivotvorenja čekova za plaćanje stanarine, pa su to vrijeme Gladys i Elvis proveli kod rođaka. U septembru 1941. Elvis je krenuo u prvi razred osnovne škole “East Tupelo Consolidated”, gdje su ga učitelji smatrali prosječnim učenikom. Nakon što je pjevanjem Red Foleyeve coutry-pjesme “Old Shep” tokom jutarnje molitve, impresionirao učitelje, Elvisa su nagovorili da nastupi na pjevačkom takmičenju. Tako je 03. avgusta 1945. na Mississippi-Alabama sajmu Elvis prvi puta javno nastupio. Desetogodišnji Elvis odjeven u kauboja, stojeći na stolici kako bi dosegao mikrofon, pjevao je pjesmu “Old Shep” i osvojio peto mjesto. Nekoliko mjeseci kasnije dobio je za rođendan svoju prvu gitaru, a prema različitim izvorima nadao se nečemu drugome, biciklu ili pušci. Tokom nekoliko sljedećih godina dva ujaka i sveštenik u crkvi dali su mu prve lekcije iz sviranja gitare.

Krenuvši u novu školu (Milam) u šesti razred, u septembru 1946. Elvisa su smatrali samotnjakom. Sljedeće godine počeo je svakodnevno u školu nositi gitaru, te je tokom odmora svirao. U to vrijeme porodica je stanovala u naselju gdje je prevladavala afroamerička zajednica. Presley je u to vrijeme bio ljubitelj radio emisije “Mississippi Slim's show” na radijskoj stanici WELO, iz Tupela. Mlađi Slimov brat išao je s Elvisom u razred, te je često znao povesti Elvisa na radio stanicu, gdje je Slim Elvisu pokazivao trikove sviranja gitare. Kada je Elvis imao 12 godina, Slim je svome štićeniku osigurao dva nastupa uživo na radio stanici. Prvi nastup Elvis zbog treme nije uspio odraditi, dok je drugi put uspio odsvirati.

Srednjoškolski život u Memphisu

U novembru 1948. porodica se seli u Memphis, u saveznoj državi Tennessee. Nakon što su se gotovo godinu dana selili i stanovali kao podstanari, dodijeljen im je dvosoban stan u stambenom kompleksu koji se u to vrijeme naziva Courts. Upisao je srednju školu “Humes High School”, gdje je na kraju osmog razreda iz muzike dobio samo ocjenu C (kao ocjena 3 u našim školama). Sljedeći dan na čas je došao s gitarom i nastavnici otpjevao tadašnju aktuelnu pjesmu “Keep Them Cold Icy Fingers Off Me”, kako bi dokazao suprotno. Jedan od kolega iz razreda sjeća se da se učiteljica složila s Elvisom kako ne cijeni njegov načina pjevanja. Sramežljiv da bi javno nastupao, Elvisa su često maltretirali u školi, te ga pogrdno nazivali “maminim dečkićem”. 1950. dvije i pol godine stariji komšija Jesse Lee Denson, učio ga je svirati gitaru. Njih dvoje zajedno s još tri mladića, od kojih su dvoje bili budući rockabilly pioniri , braća Dorsey i Johnny Burnette činili su muzičku grupu koja je često nastupala po sudjedstvu. U septembru te godine počeo je raditi kao vratar u pozorištu “Loew's State Theater”, a tokom školske godine radio je i u firmama “Precision Tool” i “MARL Metal Products”.

Tokom svoje predzadnje godine srednje škole (engl. “junior”) Elvis se značajno razlikovao frizurom od ostalih učenika. Pustio je zaliske, te u kosu stavljao ružino ulje i vazelin. Često je boravio u srcu tada rastuće blues scene u Memphisu, ulici Beale (engl. Beale Street), gledajući požudno na divlju i šarenu odjeću izloga butika “Lansky Brothers”. Na zadnjoj godini srednje škole počeo je i nositi takvu odjeću. U aprilu 1953. je savladao strah od nastupanja izvan stambenog kompleksa Courts, te je nastupio na godišnjem “Humes's Annual “Minstrel” show”, svirajući i pjevajući. Nastup je započeo tadašnjim hitom Therese Brewer “Till I Waltz Again with You”. Kasnije se Presley prisjećao kako je nakon tog nastupa postao popularan u srednjoj školi.

Elvis koji nikada nije formalno učio muziku ili naučio čitati muziku, učio je i svirao po osjećaju. Često je pohodio trgovine s gramofonskim pločama koje su imale jukeboxove i kabine za slušanje. Znao je sve pjesme Hanka Snowa, te je volio muziku drugih country izvođača, kao što su npr. Roy Acuff, Ernest Tubb, Ted Daffan, Jimmie Rodgers, Jimmie Davis, i Bob Wills. Značajan uticaj na njegov način pjevanja imao je i gospel pjevač Jake Hess. Volio je i pjesme gospel izvođačice Sister Rosetta Tharpe. Često je slušao i blues muziku uživo, u večerima koji su bile određene samo za bjelačku publiku, kao što je tada bio običaj na jugu SAD-a. Mnoge Elvisove pjesme nadahnute su muzikom lokalnih afroameričkih izvođača kao što su npr. Arthur Crudup i Rufus Thomas. Često je slušao radio emisije s muzikom afroamerikanaca, tadašnjom njihovom duhovnom, blues, blackbeat-heavey zvuk ritam i bluesa. B.B. King se prisjetio da je Elvisa poznavao prije njegove slave, te su oboje često boravili u ulici Beale. Do kraja srednje škole u junu 1953. Presley je je odlučio da se u budućnosti bavi muzikom.

Prva snimanja ploča (1953-1955)

U avgustu 1953. Elvis je posjetio ured firme “Sun Records”. Namjeravao je platiti nekoliko minuta u studiju kako bi snimio dvostrani acetat disk (vrsta gramofonske ploče koje se odmah nakon snimanja mogla reprodukovati) za pjesmama: “My Happiness” i “That's When Your Heartaches Begin”.

Kasnije je tvrdio kako je ploču namjeravao pokloniti majci ili kako ga je samo zanimalo kako će zvučati zapis, iako je u susjedstvu postojao mnogo jeftiniji amaterski način snimanja ploča. Njegov biograf, Peter Guralnick, tvrdi da je odabrao Sun u nadi da će ga tako otkriti. Kada ga je recepcionerka Marion Keisker pitala koju vrstu muzike pjeva, odgovorio je da pjeva sve vrste. Dalje je insistirala s pitanjem kome liči, na što je odgovorio da ne liči nikome. Nakon snimanja, šef firme Sun Sam Phillips, rekao je Keisker da zapiše ime mladića, na što je ona dodala vlastiti komentar da je dobar pjevač balada. (engl. “Good ballad singer. Hold.”) Drugi acetat je snimio u januaru 1954. s pjesmama “I'll Never Stand In Your Way” i “It Wouldn't Be the Same Without You”. Oba snimanja nisu dala rezultata.

Nedugo nakon toga neuspješno je pokušao na audiciji za lokalni vokalni kvartet “Songfellows”. U aprilu je počeo voziti kamion za firmu Crown Electric. Jedan od članova Jim Hamill kasnije je tvrdio da su ga odbili, zbog nedostatka sluha za harmoniju, a ne zbog toga što nije znao pjevati. Elvisev prijatelj Ronnie Smith nakon što je s Elvis nastupio nekoliko puta, preporučio mu je da pokuša razgovorati s Eddie Bondom, vođom Smithova profesionalnog banda, koji je tada tražio pjevača. Nakon probe Bond ga je odbio, te mu preporučio da se drži vožnje kamiona.

Za to vrijeme šef firme Sun, Philips tražio je pjevača koji bi zvuk afroameričkih umjetnika mogao približiti široj publici. Keisker je kasnije navodila kako je Philips znao govoriti kako bi zaradio milijardu dolara kada bi pronašao bijelca s crnačkim zvukom i crnačkim osjećajem. U junu, dobio je snimak balade “Without You”, koja bi odgovarala nekom mladom pjevaču. Presley je došao u studio, ali nije uspio otpjevati dovoljno dobro. Uprkos tome, Philips je zamolio Presleya da otpjeva koliko god pjesama zna. To je bilo dovoljno da Philips pozove dva lokalna muzičara, gitarista Winfield “Scotty” Moore i basista Bill Blacka, kako bi odradili nešto za snimak. Snimanje koje se odvijalo 5. jula nije teklo po volji muzičara, sve do kasno u noć, kada su već mislili odustati. Tada je Elvis uzeo gitaru i počeo svirati pjesmu Arthura Crudupa iz 1946. “That's All Right”. Njegovom plesu i sviranju pridružili su se ostali muzičari, a Philips je uspio snimiti zvuk koji je tražio. Tri dana kasnije na popularni DJ Dewey Phillips pustio je snimak u svojoj emisiji “Red, Hot, and Blue show”, a slušaoci su počeli zvati i raspitivati se o pjevaču. Zanimanje je bilo takvo da je DJ puštao pjesmu neprekidno sljedeća dva sata. Tokom intervjua s Presleyem DJ je pitao u koju srednju školu je išao kako bi ljudima prikazao boju kože pjevača, budući da su mnogi nagađali da je pjevač afrikoamerikanac.

Sljedeća tri dana trio je snimao bluegrass pjesmu Billa Monroea “Blue Moon of Kentucky”, u njihovom posebnom stilu uz poseban echo efekt koji je Sam Phillips nazvao “slapback”. Izdan je single na čijoj A strani se nalazila “That's All Right”, a na B strani “Blue Moon of Kentucky”.

Prvi javni nastup je bio 17. jula u klubu “Bon Air”. Na kraju mjeseca nastupili su kao predgrupa Slimu Whitmanu, u Overton Park Shellu.

Kombinacija naglih pokreta prema ritmu, te nervoze prije nastupa pred publikom, kod Elvisa je izazvala trzanje nogu dok je nastupao. Sve to uz njegove pantalone širokog kroja, koje su naglašavale njegove pokrete, kod mladih žena u prvim redovima izazivale su vriskove.

Ubrzo su Moore i Black napustili svoje grupe te su nastupali redovno uz Elvisa, a DJ i promotor Bob Neal postao je manager tria.

Od avgusta do oktobra trio je često nastupao u klubu, te snimao u studiju Sun, a Presley je postupno prerastao tremu. Prema Mooreu, Elvisove kretnje bile su prirodne, ali je bio svjestan reakcija publike, te je vrlo brzo razvijao ono što je djelovalo.

Jedini nastup u “Grand Ole Opry” u Nashvilleu, Elvis je imao 2. oktobra. Nakon prvog nastupa upravnik Dim Denny rekao je Philipsu da pjevač nije loš, ali nije prikladan za program. Dvije nedjelje kasnije Elvis je nastupio u radio emisiji “Louisiana Hayride”, glavnom konkurentu. Emisiju je prenosilo 198 radio stanice u 29 država. Prvi izlazak obilježila je Elvisova nervoza, dok je drugi izlazak bio smireni i energetski nastup što je oduševilo publiku. Bubnjar emisije D.J. Fontana donio je novi element u nastup, naglašen ritam što je usavršio svirkama u strip klubovima, što je nadopunilo Elvisove kretnje. Nakon prvog nastupa Presley je angažovan da se godinu dana svake subote pojavljuje u emisiji. Svoju staru gitaru prodao je za $8, kupio ju je Martin za $175, a trio je počeo nastupati u različitim mjestima u Houstonu, Texas, i Texarkana, Arkansas.

Do rane 1955. nastupi u emisiji Hayride, stalne turneje i dobro prihvaćene ploče, učinile su od Elvisa regionalnu zvijezdu.

U januaru Neal je potpisao ugovor s Presleyem, te je pjevač zaokupio pažnju pukovnika Tom Parkera, kojeg se smatralo najboljim promotorom u muzičkoj industriji. Nakon što je uspješno vodio karijeru vodeće country zvijezde Eddy Arnolda, vodio je i novu zvijezdu Hank Snowa. Parker je poveo Presleya na Snowovu turneju u februaru. U gradu Odessa, Texas, tada 19-godišnji Roy Orbison vidio je prvi put nastup Presleya. Presley je prvi puta nastupio na televiziji 3. marta u “Louisiana Hayride”. Ubrzo nakon toga nije uspio na audiciji za emisiju Arthura Godfrey “Talent Scouts” (CBS televizijska mreža). Do avgusta firma “Sun” je izdala veće deset ploča gl. sastava “Elvis Presley, Scotty and Bill”. Mješavina muzičkog izražaja koji je krasio Elvisa, zadavao je poteškoće u početku. Countrey radio-stanice nisu puštale Elvisove pjesme jer su imale previše sličnosti s muzikom afroameričkih umjetnika, dok ritam i blues radio-stanice nisu puštale zbog što je previše zvučao country (kao engl. “hillbilly”). Ta mješavina je postala poznata kao rockabilly.

Presley je u avgustu 1955. obnovio ugovor sa menagerom Nealom, a time je i Parker postao njegov savjetnik. Grupa je nastavila dalje intezivno nastupati tokom druge polovine godine. Trio je postao kvartet kada se za stalno pridužio bubnjar iz show “Hayride”, Fontana. Sredinom oktobra nekoliko nastupa su imali uz Bill Haleya, čija je pjesma “Rock Around the Clock” bila broj jedan prethodne godine. Haley je primjetio da Presley ima prirodni osjećaj za ritam i savjetovao ga je da manje pjeva balade.

Na konvenciji countrey DJ u novembru, Presley je za tu godinu proglašen izvođačem koji najviše obećava. Nekoliko izdavača je pokazalo interes da s njime potpiše ugovor. Nakon što je nekoliko većih ponudilo $25000, Parker i Phillips dogovorili su s firmom “RCA Victor” 21. novembra otkup Elvisovog ugovora za $40000, tada jedinstvenu cijenu. Presley, tada u dobi od 20 godina, još uvijek je bio maloljetan, pa je otac potpisao ugovor. Parker je s vlasnicima firme “Hill and Range Publishing”, Jean i Julian Aberbach, dogovorio da stvore dva nova entiteta, “Elvis Presley Music” i “Gladys Music”, preko kojih bi se upravljalo svim novim snimljenim materijalima. Pisci pjesama su bili dužni unaprijed se odreći trećine uobičajenog honorara, ako bi željeli da Elvis izvodi njihove pjesme. Do decembra RCA je počela žestoku promociju novog pjevača, i do kraja mjeseca izdala brojna reizdanja njegovih materijala.

Komercijalni uspjeh

Prvo snimanje za novu firmu RCA, bilo je 10. januara 1956. u Nashvilleu. Redovnoj postavi Moore, Black i Fontana, firma je pridružila Floyda Cramera za klavirom, gitarista Chet Atkinsa, i tri pjevačka vokala, od kojih je jedan bio Gordon Stoker iz tada popularnog kvarteta “Jordanaires”. Saradnjom je nastala pjesma “Heartbreak Hotel”, izdana kao single 27. januara. Parker je uspio Elvisu dogovoriti šest pojavljivanja u dva mjeseca na nacionalnoj televiziji u CBS-ovom “Stage Show”. Program koji je sniman u New Yorku vodili su naizmjenice Tommy i Jimmy Dorsey, obojica vođe orkestra (tj. “big banda”). Nakon prvog nastupa 28. januara ostao je u New Yorku gdje je snimao u tamošnjem RCA studiju. Od snimaka iz tog vremena izdano je osam pjesama, uključujući i obradu pjesme Carl Perkinsa “Blue Suede Shoes”. U februaru, je Presleyeva pjesma “I Forgot to Remember to Forget”, snimljena za Sun prethodnog avgusta došla do vrha Billboardove country liste. Istekao je menagerski ugovor s Nealom, te je od 2. marta, Parker postao Presleyev manager.

RCA Victor je 23. marta izdala debi album, naslova “Elvis Presley” na kojem se nalazilo pet starih pjesama (iz snimaka za Sun) i sedam novih.

Prvi nastup u NBC-ijevom “Milton Berle Show” Elvis je odradio 3. aprila. Nekoliko dana nakon toga, vazduhoplovu kojim su Elvis i njegovi kolege putovali iz Nashvilla, otkazao je u letu motor, te su umalo doživjeli nesreću iznad Arkansasa, što je vidno potreslo putnike. Dvanaest nedjelja nakon izdavanja, pjesma “Heartbreak Hotel” postala je prvi Elvisov pop hit koja je došla do vrha lista. U aprilu dvije nedjelje je nastupao u Las Vegasu u “New Frontier Hotel and Casino”. Njegovi nastupi nisu izazvali pretjerani uspjeh kod srednjovječnih posjetilaca. Tokom boravka u Las Vegasu gledao je nekoliko nastupa “Freddie Bell and the Bellboys” i njihovu obradu pjesme “Hound Dog” iz 1953. blues pjevačice Big Mama Thornton, autora Jerry Leibera i Mike Stollera. ”Hound Dog” je postala je završna pjesma na njegovim nastupima. Nakon nastupa u gradu La Crosse, savezna država Wisconsin, hitna poruke je poslana šefu FBI-a J. Edgar Hooveru u kojoj se navodilo kako je Elvis opasnost za sigurnost SAD-a zato što njegove pjesme i nastupi uzburkavaju seksualne strasti mladih ljudi.

Drugi nastup 5. juna u “Milton Berle Show”, usred haotične turneje, postao je kontroverzan. Elvis je usred izvođenja brze pjesme “Hound Dog” prekinuo muziku pokretima ruke, te nastavio sporiju, stenjajuću verziju, naglašenu energetskim i pretjeranim pokretima tijela. To je kod većine tadašnjih kritičara izazvalo negodovanje.

Nastup u emisiji je bio odlično gledan, te je uprkos svemu Elvis dobio nastup 1. jula u NBC-ijevu “Steve Allen Show” u New Yorku. Allen koji nije bio ljubitelj rock and rolla, najavio je “novog Elvisa” koji je u bijeloj kravati i crnom odjelu otpjevao “Hound Dog” psu obučenom u šešir i kravatu. Allen je kasnije objasnio da je Elvisa samo uklopio u humoristični aspekt svoje emisije. Sljedećeg dana je Elvis snimio pjesmu “Hound Dog”, uz “Any Way You Want Me” i “Don't Be Cruel”. “The Jordanaires” su otpjevali harmoniju za pjesmu, kao i u nastupu u Allen Showu, te se ta saradnja nastavila tokom 1960ih.

Allenov show prvi put je u gledanosti nadmašio CBS-ov “Ed Sullivan Show”. Nakon toga je Ed Sullivan ugovorio tri nastupa pjevača za tada rekordnih 50000 USD, iako se prije u junu negativno izrazio o Elvisovom nastupu i plesu u “Milton Berle Show”. Glumac Charles Laughton vodio je prvu emisiju umjesto Sullivana, koji se oporavljao od saobraćajne nesreće. Elvisovo izvođenje balade “Love Me Tender”, potaknula je rekordne narudžbe tada još neobjavljene pjesme, te se smatra da je prvi nastup u “Ed Sullivan Show” od Elvisa učinio nacionalnom zvijezdom.

Vojni rok i smrt majke

Presley je 23. marta regrutovan u američku vojsku u bazu Fort Chaffee, u blizini grada Fort Smith, Arkansas. Njegovo dolazak bio je veliki medijski događaj. Stotine ljudi skupile su se oko Elvisa kada je izašao iz autobusa, a fotografi su ga ispratili do baze. Presley je izjavio kako se raduje služenju i da ne želi poseban tretman. Ubrzo nakon što je započeo osnovnu obuku u Fort Hoodu u Texasu, posjetio ga je Eddie Fadal, koji je tvrdio da je Elvis smatrao kako mu je karijera gotova. Tokom dvonedjeljnog dopusta u junu, ošišao je kosu. U avgustu je njegovoj majci dijagnostifikovan hepatitis i njeno stanje se naglo pogoršalo. Elvis je dobio dopust kako bi posjetio majku. Došao je u Memphis 12. avgusta, a dva dana kasnije majke je preminula od prestanka rada srca u 46 godini. Presley je bio shrvan.

Nakon obuke, Elvis je 1. oktobra stigao u američku bazu u Njemačku, Friedberg. Tada je započeo koristiti amfetamine, kao i mnogi u njegovoj jedinici, te je vjerovao u njihovu korist. Počeo se baviti i karateom. Svoju platu koju je dobijao kao vojnik donirao je u dobrotvorne svrhe, a za bazu je kupio TV. Dok je bio u Friedbergu, upoznao je tada 14 godišnju Priscillu Beaulieu, koju je sedam godina kasnije i oženio. U svojoj autobiografiji Priscilla navodi kako je Parker uvjerio Elvisa da bi važnije za njegovu karijeru bilo da služi kao običan vojnik, nego da je u posebnoj službi (engl. “Special Services”) što bi mu tokom vojnog roka omogućilo da povremeno nastupa. Njegovi producenti u RCA posebno su se pripremili za njegov dvogodišnji izostanak sa scene. S dovoljno neobjavljenih snimljenih materijala, redovno su izdavali njegove hitove. Tako je Elvis od početka do kraja vojnog roka imao deset pjesama među prvih 40, kao što su npr. “Wear My Ring Around Your Neck”, “Hard Headed Woman” i “One Night” 1958.g., te “(Now and Then There's) A Fool Such as I” i “A Big Hunk o’ Love” 1959. RCA je izdala i četiri kompilacije starih materijala.

Elvis se vratio u SAD 2. marta 1960., a časno je otpušten s činom narednika 5. marta. Voz koji ga je prevozio iz New Jerseya do Tennesseea opsjedalo je mnoštvo, te je na dogovorenim mjestima nastupio za obožavaoce.

Filmska karijera (1960-1967)

U noći 20 marta počeo je snimati u RCA studiju u Nashvillu, te je single “Stuck on You” izdan i ubrzo osvojio prvo mjesto. Posle dvije nedjelje, nakon ponovnog snimanja, izdane su još dvije uspješne balade “It's Now or Never” i “Are You Lonesome Tonight?”, a kasnije i album “Elvis Is Back!”. Album izdan tek nekoliko dana nakon što je završeno snimanje pjesama ubrzo je postao broj dva na listi.

Povratak na TV ekrane bio je u emisiji “The Frank Sinatra Timex Special”, koje je emitovana 12. majja. Emisija je snimljena u martu, a Parker je za osmominutno pjevanje u emisiji dogovorio cijenu od 125000 USD. Bio je to jedini Elvisov nastup pred publikom te godine.

“G.I. Blues”, soundtrack Presleyeva prvog filma nakon povratka bio je broj jedan album u oktobru. Njegov prvi gospel LP “His Hand in Mine” izdan je dva mjeseca kasnije. Album je bio 13. na SAD pop listama dok je u Velikoj Britaniji bio 3.

U februaru 1961., Presley je nastupio na dvije dobrotvorne priredbe u Memphisu, u korist 24 lokalne dobrotvorne organizacije. Prije nastupa, RCA je Elvisu uručila plaketu za 75 miliona prodanih ploča širom svijeta. Sav materijal za Elvisov sljedeći studijski album “Something for Everybody”, snimljen je tokom dvanaestsatnog snimanja u martu. Album je bio šesti broj jedan LP za Elvisa. 25. marta humanitarni koncert za Pearl Harbor memorial, na Havajima, bio je zadnji Elvisov javni nastup u sljedećih sedam godina.

Parker je već Elvisu dao gusti raspored snimanja filmova, uglavnom muzičkih komedija. Presley je insistirao na ozbiljnijim ulogama, ali ti filmovi su bili manje komercijalno uspješni, pa se vratio provjerenoj formuli. Tokom 1960-ih snimio je 27 filmova, koji su svi bili loše primljeni od kritičara, ali su bili vrlo isplativi. Od tih filmova 15 je pratio album s filmskom muzikom, a 5 EP. Njegova gluma u gotovo tri filma godišnje uticala je na kvalitet njegove muzike.

U prvoj polovini decenije, tri albuma s filmskom muzikom postala su broj jedan na pop listama, a najpopularnije pjesme su bile “Can't Help Falling in Love” (1961) i “Return to Sender” (1962), dok je pjesma “Viva Las Vegas” postala pravi hit kasnije.

Od 1964. do 1968. Elvis je imao samo jednu pjesmu među prvih deset i to gospel pjesmu koji je snimio 1960. “Crying in the Chapel” objavljenu 1965. Od nefilmske muzike, nakon što je u junu 1962. izdao album “Pot Luck”, jedini drugi novi materijal je bio gospel album “How Great Thou Art” (1967), kojim je osvoji prvi Grammy, i to za duhovnu muziku. Nakon Božića 1966. Elvis je zaprosio Priscillu Beaulieu. Vjenčali su se 1. maja 1967. na kratkoj svečanosti u Aladdin hotelu u Las Vegasu.

Povratak

Presleyevo jedino dijete Lisa Marie, rođena je 1. februara 1968. u vrijeme kada je Elvis bio vrlo nezadovoljan svojom karijerom. Parker je njegovu karijeru ponovo usmjerio prema televiziji. Dogovorio mu je tv emisiju u produkciji NBC-a, koja je snimljena u junu 1968., a emitovana 3. decembra 1968. Emisija je nazvana “Elvis”.

Bio je to prvi njegov nastup pred publikom od 1961. Djelovi Elvisovog nastupa uživo pred publikom obučenog u crnu kožu, podsjetili su na Elvisove najbolje dane. Do kraja januara 1969. single “If I Can Dream”, napisan posebno za emisiju došao je do broja 12 na listama, dok je album s muzičkim zapisom došao među prvih deset.

Ohrabren uspjehom emisije Elvis je započeo niz snimanja u studiju “American Sound Studio”, iz kojih je nastao hvaljeni album “From Elvis in Memphis” objavljen u junu 1969. na kojem se nalazi hit “In the Ghetto” izdan u aprilu. Od te serije snimaka u “American Sound Studio” izdani su i uspješni singlovi: “Suspicious Minds”, “Don't Cry Daddy” i “Kentucky Rain”.

Nakon uspjeha, Presley je namjeravao nastaviti redovno nastupati uživo.

U maju je, novi “International Hotel” u Las Vegasu, objavio da je rezervisao 57 Elvisovih nastupa kroz četiri nedjelje s početkom od 31. jula. Moore, Fontana i the Jordanaires odbili su sudjelovati, zbog toga što su se bojali izgubiti postojeće dobro plaćene poslove u Nashvillu. Presley je skupio novu muzičku pratnju, koju su predvodili gitarista James Burton i dvije gospel grupe “The Imperials” i “Sweet Inspirations”.

Elvisov prvi nastup došlo je vidjeti 2200 osoba među kojima brojne poznate osobe tog vremena. Na pozornicu je izašao bez najave, te doživio ovacije prije nego što je zasvirao, te na kraju nastupa. Nakon nastupa na konferenciji za novinare, jedan od novinara ga je oslovio s titulom kralja “The King” na šta je Elvis prstom pokazao na Fats Domina, koji je u tom trenutku izlazio na pozornicu. Parker je sljedeći dan s upravom hotela dogovorio petogodišnji ugovor po kojem bi Elvis nastupao svakog februara i avgusta za godišnju platu od milion USD. U novembru se počeo prikazivati zadnji igrani film u kojem je Elvis nastupio kao glumac “Change of Habit”, a iste godine izdan je i dvostruki album “From Memphis To Vegas/From Vegas To Memphis” koji je sadržavao nastupe uživo iz hotela, te snimke iz studija “American Sound Studio”. Pjesma “Suspicious Minds” došla je na broj jedan pop lista, prva nakon sedam godina, a ujedno i posljednja.

Presley se na početku 1970. vratio u hotel International na prvi od mjesečnih dogovornih nastupa. Nastupao je dva puta uveče, a snimci s tih nastupa izdani su u albumu “On Stage”.

U februaru je nastupao na šest rekordno posjećenih nastupa u Houstonu, dvorani Astrodome. U aprilu je izdan single “The Wonder of You”, koji je postao broj jedan u Velikoj Britaniji, te je bio pri vrhu američkih lista. MGM je snimao pokuse i nastupe u hotelu “International” tokom avgusta za dokumentarni film “Elvis: That's the Way It Is”. Presley je tada već nastupao u trikou, što je postalo zaštitnim znakom njegovih nastupa uživo. Tokom ovog angažmana Elvisu su prijetili ubistvom ako ne plati 50000 USD. Elvis je od 1950-ih često dobivao prijetnje smrću, često i ne znajući za njih. FBI je ove prijetnje shvatio ozbiljno te je na sljedeća dva nastupa pojačano osiguranje. Presley je na nastupima nosio pištolj “Derringer” u desnoj čizmi, te još jedan za remenom. Nastupi su prošli bez incidenta.

Album “That's the Way It Is” napravljen je tako da prati dokumentarni film, te je sadržavao studijske i snimke nastupa uživo. Nakon kraja angažmana u hotelu 7. septembra Elvis se zaputio na nedjelju dana dugu turneju po američkom jugu, prvi put nakon 1958. U novembru je uslijedila još jedna nedjelju dana duga turneja po zapadnoj obali.

21. decembra 1970. Elvis se susreo s američkim predsjednikom Richard Nixonom u Bijeloj kući, prilikom kojeg je izrazio svoj patriotizam i prezir hippie kulture uzimanja droga. Presley je rekao Nixonu da The Beatlesi, čije je pjesme izvodio na svojim nastupima, predstavljaju trend antiamerikanizma i zloupotrebe droga u popularnoj kulturi. 1971. izašla su tri Elvisova albuma s nefilmskom muzikom. Kritičari su najbolje prihvatili “Elvis Country”, konceptualni album koji se usredsredio na standarde žanra. Najbolje prodavan je bio “Elvis Sings the Wonderful World of Christmas”.

Razvod braka

MGM je ponovo snimao Elvisa u aprilu 1972, za dokumentarni film “Elvis on Tour”, koji je dobio nagradu Zlatni globus (engl. “Gloden Globe Award”) za dokumentarni film te godine.

Njegov gospel album “He Touched Me”, izdan tog mjeseca, donio je Elvisu drugi Grammy.

Četrnaestdnevna turneja započela je s tada nezabilježena četiri rasporodana koncerta u njujorškom Madison Square Gardenu. Koncert održan 10. jula je snimljen, te je nedjelju dana kasnije izdan “Elvis: As Recorded at Madison Square Garden”, koji je postao jedan od Elvisovih najbolje prodavanih albuma. Nakon turneje izdan je single “Burning Love” koji je ušao među najboljih deset na američkim listama, te je bio i posljednji među prvih deset. U međuvremenu Elvis i supruga su se sve više udaljavali, te su jedva zajedno stanovali. Kao rezultat je bila njegova izvanbračna veza s Joyce Bova koje je završila trudnoćom i pobačajem, bez Elvisovog znanja.

Elvis i Priscila razdvojili su se 23. februara 1972. nakon što je Priscilla objavila svoju vezu s Mike Stoneom, instruktorom karatea kojeg joj je Elvis preporučio. Pet mjeseci nakon toga, Elvisova nova djevojka, Linda Thompson, uselila se k njemu. Presley i njegova supruga podnijeli su papire za razvod braka 18. avgusta.

U januaru 1973. Presley je nastupio na dva dobrotvorna koncerta u korist fondacije “Kui Lee Cancer Fund” i TV emisije “Aloha from Hawaii”. Prva emisija je snimljena i iskorišćena kao proba i rezerva za drugi nastup, koji je emitovan putem satelita 14. januara. Bilo je to prvo globalno emitovanje koncerta putem satelita. Elvisov kostim s tog nastupa postao je od najprepoznatljivijih primjeraka njegove raskošne koncertne garderobe. U februaru je izdan i prateći dvostruki album koji je postao broj jedan, te je prodan u preko 5 miliona primjeraka u SAD-u. To je ostao posljednji Elvisov broj jedan album, koji je izdan za njegovog života.

U noćnom nastupu istog mjeseca na pozornici su ga zaskočila četiri muškarca. Elvis se odbranio uz pomoć zaštitara. Iako su ti muškarci bili samo preuzbuđeni obožavaoci, Elvis je bio uvjeren da su to napadači, koje je Mike Stone poslao da ga ubiju, te je bio vidno uzrujan nekoliko dana, čak i prijetio kako Stonea treba ubiti. Ljekari ga nisu uspjeli smiriti uprkos velikim dozama ljekova. Nakon dva dana smirio se.

Razvod braka je postao konačna 9. oktobra 1973. Dva puta tokom godine predozirao se barbituratima, te je nakon prvog puta, ležao tri dana u komi u apartmanu u hotelu. Pred kraj 1973. hospitalizovan je polukomatozan usled zavisnosti o lijeku Demerol (opoidni analgetik petidin). Uprkos narušenom zdravlju 1974. nastavio je nastupati po intenzivnom rasporedu. Međutim, nastupi su mu često bili loši usled zavisnosti, te lošeg zdravlja, ali su uvijek bili rasprodani.

Vernon Presley koji je postao sve više upleten u sinove finansije 13. jula 1976. otpustio je Elvisove tjelesne čuvare iz tzv. “Memphis mafije”, Red Westa, Sonny Westa i David Heblera. Presley i Linda Thompson razišli su se u novembru, te je Elvis našao novu djevojku Ginger Alden, koju je zaprosio i dao joj vjerenički prsten, iako prema mnogim izvorima nije imao ozbiljne namjere prema njoj.

Nakon snimanja u studiju u decembru 1973. iz kojeg je proizašlo 18 pjesama, nije ušao u studio sve do 1974. Parker je prodao RCA koncertnu ploču “Elvis: As Recorded Live on Stage in Memphis”, snimljenu 20. marta, na kojoj se nalazila verzija pjesme “How Great Thou Art” za koju je Elvis dobio treću Grammy nagradu. Presley se vratio u studio u Hollywood u martu 1975. ali Parkerovi pokušaji da dogovori nastavak snimanja krajem godine nisu uspjeli. 1976. RCA je poslala mobilni studio u Graceland, Elvisov dom, gdje su snimili nešto materijala. U svim studijskim materijalima koje je Elvis snimio između jula 1973. i oktobra 1976., izašlo je šest albuma, od kojih je pet ušlo među prvih pet country albuma, a tri su bila broj jedan: “Promised Land” (1975), “From Elvis Presley Boulevard, Memphis, Tennessee” (1976) i “Moody Blue” (1977). Slično je bilo i sa singlovima koji iako nisu bili na vrhovima lista, bilježili su dobre rezultate.

Zadnja godina i smrt

Nastupi tokom 1977. postali su sve lošiji. Tako na koncertu u gradu Alexandria, Louisiana, na pozornici bio manje od jednog sata, a niko ga nije mogao razumjeti, a za nastup u Baton Rougeu nije uspio izaći iz kreveta, te je turneja otkazana. Zadnji single izdan za njegovog života je bio “Way Down”, izdan 9. juna, a zadnji koncert održao je u Indianapolisu u Market Square Areni, 26 juna.

Knjiga “Elvis: What Happened?”, koju su zajedno napisali otpušteni tjelesni čuvari izišla je 1. avgusta. Bilo je to prvo detaljno prikazivanje Elvisove zloupotrebe droga. Knjiga ga je uništila, te je pokušao spriječiti izdavanje nudeći novac izdavačima. U to vrijeme već je bolovao od više bolesti (glaukom oka, povišen krvni pritisak, oštećenje jetre). Po rasporedu je trebao odletjeti iz Memphisa 16. avgusta 1977. na još jednu turneju. Tog poslepodneva Ginger Alden ga je pronašla na podu kupaonice. Uprkos pokušajima da ga ožive, smrt je proglašena 3:30 posle podne u bolnici “Baptist Memorial Hospital”.

Američki predsjednik Jimmy Carter objavio je izjavu kojom je odao počast Presleyu kao osobi koja je zauvijek promijenila lice američke popularne kulture. Hiljade ljudi okupilo se izvan Gracelanda kako bi vidjeli pogreb. Pokopan je 18. avgusta kraj majke na groblju “Forest Hill Cemetery”. Na posljednjem ispraćaju i povorci od Gracelanda do groblja bilo je oko 80 000 ljudi.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *