Katarina Sarić – Sado-mazna

Ispred svih njenih atributa
hodala je nevidljiva
stegnuta za leđima pika
žigosana
SADO – MAZNA
štitna
žlijezda
lučila hormone
uvijek vlažna
vezivala zavrzlame
pravila se važna
bez skrupula ulagača ulizivača
titularnih savjetnika
jedna usamljena zvijezda
bez sazvežđa
čoporu nepripojena ikad
marširala
skidala
se na svakom ćošku
trljala butine na prelasku
ulice
natenane
mrzna na ovu nejač sitnu i da ustane
čekala na prozoru da osvane
na priču jaka
bezizlazna
na djelu
u halterima i muškom odijelu
SADO – MAZNA
čekala
– da udari junak na junaka

Pumpala je srce i kad je u petu silazilo
ne mililo
joj se na sunce pogledati
spaljeno
Ikare
priglupe
brbljive varvare
bezzemljaše gospare
ispred svih njenih nagaznih mina
koračala je priča iz davnina
jabuka preko krova hitnuta
cukar
i krvav cvijet sa polja maka
posut
uz svaki put
da dočeka
– da udari junak na junaka

A šepurila se svaka svraka
škripala nepodmazana šarka
na jeftine trikove i kokainske tikove
zakačena
koprena preko oka nabačena
živa sila nedojebana
u kolo nije ušla nikad
moja žigosana SADO – MAZNA
poljem nenagazna
još čeka
na djelu da zajaka
– da udari junak na junaka

Katya

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *