Marija Dragićević – O jednoj zabludi

O jednoj zabludi

Voljela bih
da umijem tumačiti snove

kao i mnogo puta dosad
i ovaj san mi je slao
neku poruku

samo kad se u SNOVIMA srećemo
tada je sve
tako prokleto jednostavno
i moguće

da čuješ bar neki
od mojih stihova
da me držiš za ruku
baš kao u ovom snu

da ćutimo
i samo postojimo
DIJELEĆI TIŠINU

konačno
da dočekamo zoru zajedno
i da onda poželiš
da PODIJELIŠ jedan zalazak sunca
sa mnom

da TE konačno pitam
ono što već odavno želim

a ni sama sebi
ne umijem objasniti
koja me tajna sila vuče Tebi
i šta me obuzme
kad ti ugledam OČI

da li priželjkujem neki odgovor?
naravno
upravo onakav
poslije koga ćemo oboje
poželjeti da OSTANEŠ
do nove zore
i tako u nedogled

java će me ubrzo uvjeriti
da je bilo koji san
sa tobom Neostvariv

nisi imao hrabrosti
ni da pokušaš
a ja sada znam
šta mi je to posljednji san
„pokušavao“ reći

večeras
ipak nastavljam da sanjam
jer u snovima je sve dostižno
bar nakratko mi je lijepo

i čini mi se
da ću se uvijek pitati
da li si i ti Mene sanjao
onih dana i mjeseci
kad je SVE djelovalo tako blizu i moguće

sad je i u meni
i oko Mene
samo led i praznina
posvud rasute krhotine stakla
koje zadaju bol

a tako sam željela
da Ti pjevam onu divnu
koju znam da Voliš

čini se da nikad neću dobiti priliku

ta je pjesma
sad u meni ugasnula
a možda ipak
nekad
tamo negdje
poslije mnogo godina
sudbina udesi SVE

a tada ćeš čuti
i pjesmu
i onaj Davni san

zamišljam ti oči
u tim trenucima
i pitam se bi li imale onaj Sjaj
koji ostaje urezan
u sjećanju

 

photo by Dimitrije Popović

2 thoughts on “Marija Dragićević – O jednoj zabludi

  • 12/01/2018 at 4:47 pm
    Permalink

    Divno, samo tako nastavi I očekujemo tvoju prvu knjigu!

    Reply
  • 24/03/2018 at 10:44 pm
    Permalink

    Hvala puno na lijepim riječima i podršci. 🙂

    Reply

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *