Mina Radulović – Dorijan Grej

Oskar Vajld – Dorijan Grej

U romanu koji može poslužiti kao objašnjenje kineske poslovice – Budite pažljivi kada nešto zaželite, možda se ostvari, upoznajemo Dorijana Greja, mladića čiste savjesti i neiskvarene duše, čiju nesvakidašnju ljepotu na platno prenosi slikar Bazil Holvard. Diveći se djelu koje je stvorio, Bazil, koji je vječiti idealista i beskrajno vjeruje u urođenu dobrotu čovjeka, ima samo jednu želju – da uz Dorijanovu pomoć poistovjeti umjetnost sa životom. Njegova nadanja ostaju daleko od ispunjenja, jer u tom trenu, kada Dorijan poželi da vječno ostane mlad i da umjesto njega portret podliježe godinama, želja mu biva ispunjena.

Tada u njegov život ulazi čovjek koji je sušta slikareva suprotnost, Lord Henri Voton, koji je oličenje svega onoga što Dorijan želi da bude – tipični hedonista koji ljude, novac i umjetnost gleda samo kao alate za spostveno zadovoljstvo i koji skeptičnom rezervisanošću uspijeva da oči javnosti zadrži na sebi. Od trenutka kada postane prijatelj sa Lordom Henrijem i spozna novi način življenja uz dekadenciju, amoral i napuštanje sopstvenih ideala, Dorijan postaje žitelj u svijetu izopačenosti i cinizma, ide prema ponoru vođen neobuzdanom pohlepom. Upuštajući se u mračna zadovoljstva, živi grešan i raskalašan život, što dovodi do toga da ubije slikara, ne bi li zaustavio demone iz prošlosti koji ga progone.

“Njega je mučila živa smrt vlastite duše. Bazil je naslikao sliku, koja mu je razorila život. To nije mogao da mu oprosti. Slika je svemu bila kriva. Bazil mu je rekao stvari koje se nisu mogle podnijeti, a koje je on ipak strašno podnio. Ubistvo je bilo samo ludilo jednog trenutka”.

Pošto mu je to zlodjelo samo pogoršalo stanje, odlučuje da je za sve kriv portret u kojem je zarobljena njegova duša, dok je njegovo tijelo prazna ljuštura, iako još uvijek posjeduje mladost i ljepotu. Konačno shvata da manipulisanje spoljašnjim svijetom donosi samo trenutni užitak, ali ne i sreću, te smatra da će uništavanjem portreta umiriti svoju napokon probuđenu savjest. Bez olakšanja koje treba da uslijedi, za Dorijana nema spasa ni iskupljenja, umjesto pocijepane slike sluge nalaze njega sa nožem u srcu.

Oskar Vajld nas ovim djelom uči o tome koliko je u stvari nevažna ljepota koja je zadržana iz doba mladosti u odnosu na unutrašnje bitke koje formiraju dušu. Jer kako on kaže:”Danas ljudi znaju cijenu svega, ali ne znaju vrijednost ničemu”.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *