Pol Sezan – Legenda postimpresionizma

Pol Sezan (19. januar 1839. Eks an Provans, Francuska22. oktobar 1906) francuski slikar čije djelo predstavlja prelaz između impresionizma s kraja 19. vijeka i kubizma s početka 20. vijeka. Bio je jedna od najznačajnijih ličnosti francuskog i evropskog slikarstva, sa presudnim uticajem na njegov dalji razvoj. Istoričari umjetnosti su ga svrstali u postimpresionizam, zajedno sa Van Gogom i Gogenom.

Biografski podaci

Obrazovanje

Rođen je na jugu Francuske u bogatoj porodici, kao vanbračno dijete prodavca šešira i kćerke zanatlije. Osnovna škola Sv. Josipa bila je za Sezana prvi kontakt sa običnim svijetom, jer se do tada njegov svijet svodio na porodicu, sa snažnim uticajem oca, koji je u međuvremenu postao uspješan bankar. Od 1852. godine pohađa gimnaziju, a u internatu se sprijateljio sa Emilom Zolom koji će postati jedan od njegovih najvećih prijatelja i s kojim će kasnije razmjenjivati pisma o umjetnosti.

1857. se upisuje na besplatnu školu crtanja i tu se susrijeće sa mnogim umjetnicima. Maturirao je posle drugog pokušaja te iako ga interesuje muzika, literatura i slikarstvo, posle mature se, zbog očeve želje, upisuje, na pravo koje nije volio, ali ne prestaje da pohađa školu crtanja. Nadu da će jednog dana postati slikar potkrijepila je pohvala njegove uljane slike u školi crtanja.

Put u Pariz

Autoportret

1860. pomoću majke i sestre Marije od oca dobija dozvolu da studira u Parizu umjetnost. Kada je njegov otac ustanovio da nema talenat da ga naslijedi u bankarstvu dozvoljava mu da ode u Pariz. Tu se susrijeće sa Kamij Pisarom i drugim impresionistima i upravo on utiče na Sezana, a ponekad su i zajedno slikali.

Iako je pohađao kurseve slikanja nije primljen na Školu lijepih umjetnosti u Parizu pa se vratio kući. 1862. kupuje atelje u Parizu nakon čega se posvećuje slikarstvu. Tu se upoznaje sa Alfred Sisliem, Ogist Renoarom i Klod Moneom, međutim ni to mu nije pomoglo da se upiše na Akademiju lijepih umjetnosti.

Kao dvadesetpetogodišnjak prilaže svoja djela za „salon“ ali ih komisija, radeći po konzervativnim principima akademizma, nije prihvatila. Slična odbijanja je doživjela i grupa ostalih impresionista pa ih je to podstaklo da osnuju svoj vlastiti „salon“.

Sa impresionistima se susrijeće na susretima „Salona nezavisnih“ 1863. godine, gdje su njegove slike po prvi put izložene.

Moderna Olimpija, 1873.1874.

Zvanični salon i dalje ne prima njegove slike. 1874. i 1877. izlaže na izložbama impresionista ali su njegova djela neshvaćena i postaju izvori podsmjeha kritičara. Sezan se povlači i distancira od svojih prijatelja i odlazi kući u Eks an Provans. 1886. njegov otac se konačno ženi njegovom majkom i nakon toga umire, a Sezan i njegove sestre dobijaju nasljedstvo.

Mrtva priroda sa jabukama oko 1890.

Sezan je sve više usamljen. Prodavac i skupljač slika Volard 1895. organizuje Sezanovu prvu samostalnu izložbu. Sezan i dalje živi samo za svoju umjetnost. 1897. umire njegova majka.

Kartaši, 1892.1895.

Kraj života

Kupačice, 1894.1905.

Sezan je kupio atelje u Eks an Provans i živi u njemu sam sa svojom sluškinjom, jer je izolaciju smatrao za uslov svog rada. Od 1900. ne napušta atelje i u ovo doba on konačno postaje poznat. 15. oktobra 1906. godine je radio u pleneru i pao u nesvjest nakon čega je ležao nekoliko sati na jakom pljusku. Posle osam dana je umro u svojoj 67. godini života od upale pluća. 1907. njegova djela postižu velike uspjehe.

Mrtva priroda sa jabukama i narandžama, 1905.

Djelo

Mladić u crvenom prsluku, 1888.1890.

U svom djelu je prije svega slikao pejzaže, portrete i mrtvu prirodu. Prirodu nije predstavljao vjerno već kroz igru svjetlosti i sjenke dajući mnogo pažnje na strukturu slike. Pejzaže je pojednostavljavao na geometrijske oblike i upotrebljavao je neočekivane sjenke i zbog toga ga možemo smatrati prethodnikom kubizma. Njegovi likovi su bez pokreta, bez izraza i mimike.

Golubarnik kod Montbriant, 1888.1892.

Za svog života nije smatran za velikog umjetnika i susretao se sa pogrdama i uvredama jer se razlikovao od dotadašnjih umetnika. Njegova umjetnost je bila nova, neuobičajena i neshvaćena. Javnost je počela da voli njegove slike kada je prevazišla mišljenje da su nekompletne. On je spojio boju i prostor na novi način i time uticao na slikarstvo 20. vijeka.

Neka od dela

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *