Silvija Roganović – Svijet odraslih

Silvija Roganović – Svijet odraslih

Osećam se kao da dio mene polako odlazi, kao da nestaje ona maštovita djevojčica puna ideja. Strašljivim korakom ulazi u svijet odraslih, upoznavajući se sa ovim surovim sistemom.

Što više o njemu saznaje, to se manja nada svijetloj budućnosti. Nedostaje mi. Mala, blesava luda, koja je maštala o novom biciklu I lopti. Sjećam se da se radovala malim stvarima koje život pruža. Ista ta djevojčica željela je da što prije odraste, ali nije znala da će se izgubiti i nestati, poput pepela. Vrijeme leti, dok trepneš, već si odrastao.

Ostavila me. Ostavila me samu da se borim sa velikim, ogromnim svijetom punim nepravde, nerazumijevanja i da, kao i svi, počnem da živim robotskim načinom života. Kako preživjeti? Jurnjava za stvarima koje su manje bitne, jurnjava za golim životom. Gdje su nestale sve ljudske vrijednosti? Gdje su iščezla djeca u nama svima? Zašto se više ne radujemo vedrom i lijepom danu, zašto ne iskoristimo sve one sitnice koje nam godinama stoje pred nosem?

Moje djevojčice više nema, ostavila je za sobom samo lijepe uspomene, sjećanje na prvi bicikl ili loptu… Ona je ostala negdje duboko skrivena i zakopana u mom srcu i čuvaću je. Sjetiću je se uvijek kad pogledam oko sebe i vidim hladnoću današnjeg svijeta.

Ona će me grijati. Ja je barem čuvam, poput tajne, u nekom mom malom svijetu. I radujem joj se uvijek kad je se sjetim…

Do tada, pokušaću da uživam onoliko koliko mi to dozvoljava svijet, okrutan i mračan.
Ali, staviću na glavu ružičaste naočare i ispuniću život srećom, jer… Sami smo odgovorni za to!

Potražite usnule dječake i djevojčice u vama… Probudite ih.

BY: Silvija Roganović

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *