Vladimir Visocki – Najsvestraniji ruski umjetnik svih vremena

Vladimir Semjonovič Visocki, ruski Влади́мир Семёнович Высо́цкий, (25. januar 1938. Moskva, Rusija, tada Sovjetski savez25. jul 1980. Moskva), ruski pjevač, pjesnik, pozorišni i filmski glumac i pisac.

Visocki se smatra jednim od najvećih ruskih umjetnika svih vremena, ostavio je dubok i trajan trag u ruskoj kulturi. Iako ga je tokom života službena vlast bivšeg Sovjetskog saveza uglavnom ignorisala, Visocki je dostigao veliku slavu, i do danas ima značajan uticaj na mnoge ruske muzičare i glumce koji pokušavaju postići njegov status umjetničke “ikone”.

Biografija

Rane godine

Vladimir Visocki je rođen u Moskvi. Otac mu je bio Jevrej, vojni oficir, a majka prevoditeljkca sa njemačkog jezika. Njegovi roditelji su se rastali ubrzo nakon njegova rođenja, a Vladimira su odgajali otac i njegova pomajka jermenskog porijekla koju je nazivao “teta” Jevgenia. Vladimir je dvije godine svog djetinjstva proveo sa ocem i pomajkom u vojnoj bazi u Eberswalde u tada sovjetskom dijelu okupirane Njemačke, koja će kasnije postati Istočna Njemačka.

Profesionalni život

1955.g., Vladimir se upisao na moskovski Institut civilnog inžinjerstva, ali se ispisao već nakon jednog semestra, odlučivši se za glumačku karijeru. 1959. počeo je glumiti u manjim ulogama u pozorištu (pozorište Aleksandar Puškin).

1964.g. je na poziv svog bliskog prijatelja i mentora, režisera Jurij Ljubimova prešao u pozorište Taganka. U tom pozorištu je Visocki prvi put došao na naslovnice svojim nastupima u glavnim ulogama u Shakespeareovom Hamletu i Brechtovom Životu Galilejevom.

Pozorište Taganka je u to vrijeme često bilo predmetom državnog progona zbog političke nelojalnosti i etničke mješovitosti, što je nadahnula Visockog da se naziva “prljavi Jevrej” (жид пархатый) u intervjuima. U to vrijeme se pojavljuje i u nekoliko filmova, u kojima su se našle i neke njegove pjesme.

Glavnina njegovih pjesama iz tog vremenskog razdoblja nije dobila službeno priznanje od državne diskografske kuće koja je tada imala monopol na izdavanje ploča. Ipak, njegova popularnost je nastavila rasti, a dolaskom prenosivih kasetofona u Sovjetski savez, njegova muzika je postala dostupna širokim masama, presnimavanjem kaseta.

Postao je prepoznatljiv po svojem jedinstvenom načinu pjevanja i stihovima koji su humorističnim uličnim žargonom komentarisali socijalna i politička zbivanja. Njegove stihove slušali su milioni sovjetskih građana, u svim djelovima države.

Brakovi

Visockijeva prva žena je bila Iza Žikova. Svoju drugu ženu, Ludmilu Abramovu, upoznao je 1961. Vjenčali su se 1965.g. i imali dva sina, Arkadija i Nikitu. Dok je bio u braku imao je ljubavnicu (Tatjana Ivanenko), a 1967.g. zaljubio se u Marinu Vlady, francusku glumicu ruskog porijekla, koja je radila u Mosfilmu na zajedničkoj sovjetsko-francuskoj produkciji. Marina je tada bila udata i već imala 3 djece. Vjenčali su se 1969.g. U početku su održavali vezu na daljinu, jer Marina nije mogla dolaziti u Sovjetski savez, a Vladimir je teško izlazio iz Sovjetskog saveza. Kako bi se lakše viđali Marina se učlanila u komunističku partiju Francuske, što je malo ublažilo stav sovjetske vlade prema Visockom. Problemi njihove veze na daljinu nalaze se u nekoliko njegovih pjesama.

Kasne godine

Sredinom 1970ih, Visocki je bolovao od alkoholizma. Mnoge njegove pjesme iz tog vremena izravno ili metaforički odnose se na alkoholizam, ludost, opsjednutost. Tada je bilo i vrijeme najveće popularnosti njegove muzike, pa ga državna diskografska kuća više nije mogla ignorisati, i odlučila je izdati nekoliko njegovih ploča u kasnim 1970im. Tada su već milioni te pjesme imali na kasetama i znali ih napamet.

Istovremeno je dobio i službena priznanja kao pozorišni i filmski glumac. Iako uspješan kao glumac, za život je zarađivao na koncertnim turnejama. Većinu zarađenog novca je trošio na zavisnost o drogama, prvo od amfetamina, a posle i opijata. Sve je to dovelo do propadanja njegovog zdravlja i smrti zbog zastoja srca u 42 godini.

Smrt

Njegovo tijelo je bilo izloženo u pozorištu Taganka, gdje je održana pogrebna ceremonija. Pokopan je na groblju Vagankovskoj u Moskvi, i pretpostavlja se da je pogrebu prisustvovalo milion ljudi. Hiljade ljudi napustilo je stadion u Moskvi na kojem su se tada održavale Olimpijske igre, kako bi prisustvovali pogrebu. Posthumno ga je odlikovala sovjetska vlada.

Nasljeđe

Na dan rođenja Vladimira Visockog u mnogim gradovima širom Rusije održavaju se muzički festivali. Asteroid 2374 Vladvysotskij, kojeg je otkrila Ljudmila Žuravljeva, nazvan je prema Vladimiru Visockom.

Diskografija

Tokom života

  • Алиса в стране чудес / Alisa u zemlji čuda (1977) [2 ploče]
    Muzička adaptacija Alisa u zemlji čuda,
    sa Klara Rumjanova, Vladimir Visocki, Vsevolod Abdulov.
    Stihovi i muzika: Vladimir Visocki

Posthumna izdanja

Francuska

  • Le Monument (1995) [CD]
  • Le Vol Arrêté (2000) [CD]

Njemačka

  • Wir drehen die Erde (1993) [CD]
  • Lieder vom Krieg (1995) [CD]

Rusija

  • Песни / Pjesme (1980) [LP] Melodiya
    • Kompilacija pjesama izdana nedugo nakon njegove smrti. [Melodiya Stereo C60-14761.2]
  • Sons Are Leaving For Battle (1987) [double LP] Melodiya
    • War songs. Archive recordings from between 1960-1980. [Melodiya MONO M60 47429 008/006]
  • На концертах Владимира Высоцкого / Na koncertima t Vladimir Vysotsky's concerts
    • 01, 02, 03, … 21 (1986–1990) [12” vinyl]
  • Marina Vlady / Vladimir Vysotsky (1996) [CD] [Melodiya]
  • MP3 Kollektsiya: Vladimir Vysotsky [SoLyd Records]
    Koncertne i studio snimke

    • Disk 1
    • Disk 2
    • Disk 3
    • Disk 4 (period 1979-1980) (2002) [CD: MP3 192 kBit/s]
  • Platinovaya Kollektsiya: Vladimir Vysotsky (2003) [2 CDa]

Filmografija

 1980 Little Tragedies (TV Mini-Serija)
Don Juan

 1979 The Meeting Place Cannot Be Changed (TV Mini-Serija)
Gleb Zheglov

 1977 Women
Cameo
 1976 72 gradusa nizhe nulya (pjevajući glas)
 1976 Edinstvennaya
Boris Ilyich, muzikalno-khorovogo kruzhka
 1975 Begstvo mistera Mak-Kinli
Bill Siger, pevets
 1975 Okovani soferi
Sofer Solodov (kao V. Visockij)
 1974 The Wizard of Oz (TV Serija)
Volk (glas)
 1973 The Duel
Von Koren
 1973 Chetvyortyy
 1969 Opasnye gastroli
George Bengalsky (kao V. Vysotsky)
 1968 Sluzhili dva tovarishcha
Alexander Brusentsov
 1968 Interventsiya
Michel Voronov / Brodsky
 1968 Korotkie vstrechi
Maksim
 1967 Vertikal
Volodya, the radio operator
 1966 Stryapukha
 1966 Sasha-Sashenka
Singer with Guitar (nepotpisan)
 1965 Na zavtrashney ulitse
Pyotr Markin
 1965 Nash dom
Mechanic (kao V. Vysotsky)
 1963 Shtrafnoy udar
Aleksandr Nikulin
 1962 Greshnitsa
 1962 713 prosit posadku
American officer
 1959 Sverstnitsy

Bibliografija

  • Wladimir Wyssozki. Aufbau Verlag 1989 (DDR) : Zerreißt mir nicht meine silbernen Saiten….
  • Vysotsky, Vladimir (1990): Hamlet With a Guitar. Moscow, Progress Publishers. ISBN 5-01-001125-5
  • Vysotsky, Vladimir (2003): Songs, Poems, Prose. Moscow, Eksmo. ISBN
  • Vysotsky, Vladimir / Mer, Nathan (trans) (1991): Songs & Poems. ISBN 0-89697-399-9
  • Vysotsky, Vladimir (1991): I Love, Therefore I Live. ISBN 0-569-09274-4
  • Vlady, Marina (1987): Vladimir ou Le Vol Arrêté. Paris, Ed. Fayard. ISBN 2-213-02062-0 (Vladimir or the Aborted Flight)
      • Влади М. Владимир, или Прерванный полет. М.: Прогресс, 1989.
  • Vlady, Marina / Meinert, Joachim (transl) (1991): Eine Liebe zwischen zwei Welten. Mein Leben mit Wladimir Wyssozki. Weimar, Aufbau Verlag. ISBN

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *