Aleksandra Šofranac – Slabost gordosti

SLABOST GORDOSTI

Suza poraza kanula je,

U trenutku kad bi svaka blistala

I mislila da je u okrutnom svijetu uspjela

Nju je tuga slomila

Istina je izostala,

Nikada neće saznati da li je sreća prividna

Od kakvih tajni je satkana

Ili je površna a ispod nje je zamka

pa postoji samo u glavama jadnika.

 

Možda je to ludilo u njenoj glavi

Pa ništa na svijetu

Ne može da je zadovolji

Ili strah u njenoj duši kao crv gmiže

Grize i ono malo nade

Da male stvari život velikim čine.

 

Konfuzija u glavi

Iz trena u tren, rastrgnuta na sve stane

Ona se pita šta to njoj fali,

Kovčeg zlata – knjiga poezije bez pjesama

Dvori – kule od karata,

Šta ona želi, šta to ona stvara

Kad je za nju šum i nježan dodir talasa

Neprocjenjiva kolekcija emocija.

 

Iz dana u dan, tuga je sve više slama

Ona savršeno osjeća dodir talasa

I zamišlja da je to nježna ruka njegova

Da je onaj savršeni šum, šapat sa njegovih usana.

 

Možda je zauvijek izgubljena,

na patnju i čežnju osuđena

Jer on živi negdje daleko u njenoj glavi

I svakog dana sve više i više

savršenstvom odiše.

 

Ne to nije ludilo,

To je potreba, želja da bude zaštićena, voljena,

Izgubljena i prestrašena, toliko puta povrijeđena

U ovoj džungli u kojoj haraju divljači

Ona se kao ratnik bori i brani,

A u duši, kao malo dijete plače i pati

Jer zna da nikada neće uspjeti

Tu jednostavnu igru talasa u stvarnost pretvoriti.

 

 

 

 

 

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *