Dragana Mrkić – Dlanovi

Dlanovi
Dišem kao srna
koja bježi od vuka.
Kako da pomiješam
decenije
Čudesnih proljeća
i hladnih zima
Kako da spojim dlanove
Naslonjene na hladna
stakla?
Kako da nas smjestim u
nevrijeme
Pod istom suncem
A da ne opečemo zarasle
rane?
Pitam tebe izgubljenog
U nekoj knjizi
Koja se rastegla u
tomove…
Ja tu na sredini poput
miša
grickam strane…
Pojedoh ti važna slova.
Izvirim s vremena na
vrijeme
I pobjegnem glavom bez
obzira
Sa sve svojom sivom
bojom.
,,ubi me prejaka riječ,,
Zamišljam u ovom času
naše sjenke
Divan prizor !
Rastegle se u prostoru
Kao divovi
Držimo se za ruke i
koračamo…
Gdje smo krenuli
Ne znamo
Neraskidivo vezani
dlanovima
Možda pišemo knjigu
Možda grijemo prste
Možda miješamo linije
života
Jesmo li ta sjenka
Što mi igra pred očima?
Dragana Mrkić
foto Goran Boričić

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *