Federiko Garsija Lorka – Nokturno

NOKTURNO

Strahujem stalno

od suva lišća

i od livada

kad pada rosa.

Idem da spavam;

ne preneš li me,

srcem ću biti

kraj tebe skončan.

Šta iz daljine

to ječi? Ljubav.

Vjetar po oknu,

ljubavi moja!

Stavih ti nisku

alema zore.

Što ostavljaš me

sred puta toga?

Udaljiš li se,

tužiće tica,

i vina neće dati loza.

Šta iz daljine

to ječi? Ljubav.

Vjetar po oknu,

ljubavi moja!

Da'l ikad znade,

sfingo od snijega,

koliko silno

tih praskozorja

volio bih te,

kad pljušti kiša

i s grana ruše

gnijezda se trošna.

Šta iz daljine

to ječi? Ljubav.

Vjetar po oknu,

ljubavi moja!

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *