Katarina Sarić – Carevo oko

CAREVO OKO

Jedan pogrešan korak
i sat je pao u bunar
– Care – care – gospodare –
kol'ko ima sati?
Držao si me za rezervnu igračicu
dršku klupe onog napuštenog igračkog terena
daleko od gradske buke
Za držač lornjona
Izlivene u vosku ruke
foajea
A ja sam te gledala onim mojim kravljim očima
iz prikrajka
– Dva mravlja!
– Nikad zečija – nikad konjska
Nikad do nogu suverena
Držao si me na bezbjednom rastojanju
Pristojnoj distanci:
– Ponašajte se gospođo!
– Ta vidite kako sve ostale u redu lijepo stoje?!
Istimarene i počešljane
I godine ne broje
prigovorima
– A vi se tu propinjete!
– Sve mi nešto dramite!
– I pritom se ne sramite!
– Na vrh biste mi glave sjeli!
– Iz očiju pili!
Gledala sam te onim mojim očima
teleta
Zahvalna i za koščicu s tvoga skeleta
isisanu
– Care – care – gospodare?
Ove bi ti ruke noge prale
u predvorju Getsimanijskoga vrta
umile miomirisima
– Mnogo će joj biti oprošteno jer mnogo je i voljela –
Koliko ima sati?
Pao sat u bunar pa se vrti
I ništa
se ne vidi
Jedan pogrešan korak i ždrebe je ritnulo kobilu
bestidno
Krava prosula vedro mlijeka
a vrijeme zauvijek stalo
Otelo
se neposlušno s klatna
Pobjeglo
iz kalendara
Iscurjelo iz klepsidre
– Gdje sam ono stala?
Care – care – gospodare?
Da mi je…
Da te samo još jednom vidim:
– Sjediš kao dječak s krunom na pijedestalu davno napuštenog terena
dok izdaješ naredbe suverena
– A ja se topim dok te gledam
onim mojim vlažnim očima
Teleta

KATYA
— у Rajasthan.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *