Kristina Bojanović – Poezija 3

***

zaboravio sam miris Kalemegdana
tijelo njeno bijelo da obamre i plače
pustio
riječju svojom skamenio nadu da
oči će oživjeti ponovo
istupio
gledao kako duga iz nje krvari
a boginja hadu prepušta
ćutao
iz gnijezda kako se topi
usnom donjom vapeći za milost
odgurnuo
zamakla je međ’ stranice knjiga
sjenku njenu vidio sam kako se bori
sa zlodusima ovoga svijeta
zažmurio
bio sam vrijeme njenog života
i sada kad je više nema
besmrtnik u meni sablasju se podao
i zaspao

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *