Olga Blažova – Jesenja balada

Jesenja balada

u vlažnoj noći pramen magle mi omotač
lagano noge pritiskaju šum lišća
kao klavirske pedale
zlatne
umjesto krhkih zglobova
upravljaju hodom
oči iskra
obuzetog bića
nesigurno svjetlucava

ona
(Poezija)

nije našla za shodno da ostane
tamo gdje zaboravljam tajne
zarad mladog Mjeseca

obgrlila je bjelinu ruku
bijele ruže
i nestala sa blijedog lica
nije ovo bila noć za pamćenje stihova
nego za Vivaldijevu „Jesen“

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *