Otokar Keršovani – Biografija

Otokar Keršovani (Trst, 23. februar 1902. – Zagreb, 9. jula 1941.),  hrvatski novinar, publicist, književni kritičar i političar. Njegov stvaralački opus uvrštava ga među najistaknutije hrvatske marksističke intelektualce između dvaju svjetskih ratova.

Biografija

Otokar Keršovani rođen je 1902. godine u Trstu koji je tada bio dijelom Austro-Ugarske monarhije. Pad monarhije dočekao je u Pazinu, gdje je završio šest razreda hrvatske gimnazije. Pazin je uskoro okupiran od Italije, a hrvatska škola je zatvorena. Zbog toga Keršovani odlazi u Kraljevstvo SHS. Maturirao na gimnaziji u Karlovcu 1921. godine, a nakon toga odlazi u Zagreb, gdje na Univerzitetu u Zagrebu studira upravljanje šumama. Pisao je u karlovačkom školskom listu Timor o istarskim temama, a u prvoj polovini 1920-ih u klupskom glasilu Mlada Jugoslavija (1922.-23.) gdje je supokretač i ko-urednik. 1924. postao je novinar, i radi za Zagrebački tisak, a doprinosio je i za Novosti (Zagreb, 1922.-1923.). Takođe je pisao u listu Čovečnost (1925.), glasilu SKA Rad (Beograd, 1926.-1927.), Politici (Beograd, 1927., 1929.) te Samoupravnom glasniku (Bitola, 1927.). Sudjelovao je u pokretanju časopisa Nova literatura zajedno s Veselinom Maslešom (1928.) i sarađivao je u Letopisu Matice srpske (Novi Sad, 1928.-1929.). 1926. godine postaje članom SKOJ (i njegovog Pokrajinskog komiteta za Srbiju) te 1928. godine KPJ. Uhapšen je 1928. godine i osuđen na godinu dana zatvora. Ponovno je uhapšen 1930. godine i od Suda za zaštitu države osuđen je na deset godina zatvora jer je priznao svoje članstvo u Komunističkoj partiji. Kaznu je služio u Sremskoj Mitrovici, gdje je ostao politički aktivan. U zatvoru je bio marksistički učitelj za ostale komunističke zatvorenike. Takođe je i neke ostale zatvorenike uključio u novinarstvo i pokrenuo ilegalni zatvorski list Udarnik (1936.). Na robiji je pisao i svoje najvažnije djelo, ali nije ga i završio, Povijest Hrvata. Iz zatvora je izašao 1940. godine i nastanio se u Zagrebu gdje je radio u Hrvatskoj nakladi, povezanoj s KP, redigujući časopis Izraz. U Izrazu je (1940.-1941.) pisao o ratnim zbivanjima, Isusovačkom redu, seljačkoj državi u shvatanju Rudolfa Bićanića, o Ljubomiru Davidoviću, Antonu Korošcu, Slobodanu Jovanoviću, Ferdi Šišiću, Henriju Bergsonu, Lenjinu, Augustu Cesarcu, filmske te književne kritike. Objavljivao je i služio se s mnogim pseudonimiima i šiframa kao što su: V. B., V. Bezjak, V. D., D., Vasilije Dragin, R. Gregović, J., Junius, K., O. K., I. M. i Ivan Marković a u svojem ilegalnom djelovanju služio se s imenima Jović i Ćiro.

30. marta 1941. godine ponovno je uhapšen a uspostavom NDH preuzet je od ustaškoga redarstva i 22. maja 1941. godine iz zatvora na Savskoj cesti prebačen je, zajedno s drugim zatvorenim hrvatskim komunistima, u logor Kerestinec. Iz Kerestinca je 5. jula 1941. godine odveden prvo u Gospić pa potom u Zagreb gdje su ga Ustaše strijeljale zajedno s Božidarom Adžijom, Ognjenom Pricom i Zvonimirom Richtmannom u Dotršćini. Strijeljan je u znak odmazde za ubistvo redarstvenog agenta Ljudevita Tiljka.

Djela

  • Rat i mir, Zagreb 1946., (dva izdanja)
  • O Šenoi, Beograd 1949., (makedonsko izd. Za Šenoa, Skoplje, 1950.)
  • Izbor članaka, Beograd, 1960. (izbor, napomene, predgovor i pogovor Nusret Seferović)
  • Povijest Hrvata, Rijeka, 1971.; Zagreb, 2016.
  • Stanislav Šimić, Josip Bogner, Otokar Keršovani. Izabrana djela, Zagreb, 1975. (Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 102), (priredio Miroslav Vaupotić, crteži Ivan Antolčić)
  • Kulturne i povijesne teme: izbor iz djela, Pula-Rijeka, 1979. (Istra kroz stoljeća ; Kolo 1, knj. 5), (priredio Nedjeljko Mihanović)

Spomen

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *