Relja Bašić – Biografija

Relja Bašić (rođeno ime Relja Prišlin) (Zagreb, 14. februar 1930. – Zagreb, 7. april 2017.), hrvatskijugoslovenski pozorišni, filmski i televizijski glumac.

Biografija

Relja Bašić je rođen u Zagrebu 14. februara 1930 godine. Njegova majka Elly Bašić je bila poznata muzička pedagoškinja i pijanistkinja, a otac Ivo Prišlin kompozitor. Bašić je jevrejskog porijekla sa majčine strane. Oca su mu ubili četnici popa Đujića 1941. godine. Prezime je dobio po svome očuhu dirigentu Mladenu Bašiću nakon što mu se majka preudala. Relja je u Zagrebu pohađao Evangeličku školu u kojoj je bilo jako mnogo jevrejske djece. Njegova majka ga je ispisala iz četvrtog razreda zato što se škola počela orijentisati ka nacionalsocijalizmu kada je Adolf Hitler anektirao Austriju. Njega i majku je od progona ustaškog režima štitila činjenica da mu je majka bila u braku sa Mladenom Bašićem koji je 1942. i formalno posinio Relju.

Nakon Drugog svjetskog rata Relja je diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu u klasi doktora Branka Gavelle. Na filmu je debitovao već za vrijeme studija u antologijskom Koncertu (1954) Branka Belana, jednom od najvažnijih i najboljih ostvarenja jugoslovenskog filma.

Time samo najavljuje još istaknutije uloge u filmovima koji su promijenili tok hrvatske i jugoslovenske kinematografije, poput Ronda Zvonimira Berkovića za kojeg osvaja i Zlatnu Arenu u Puli 1966. godine. Njegova interpretacija muškarca čiji je brak utonuo u krizu obilježila je film koji je najavio potpuno nova razmišljanja u filmskom mediju, i van naših prostora. 1970. Relja je ulogom gosp. Fulira u Tko pjeva zlo ne misli Kreše Golika, postao ikonom urbanog hrvatskog folklora.

Nakon karijere u Hrvatskom narodnom kazalištu (1956–1968), odlučio je preći u slobodne umjetnike. 1974. osnovao je Teatar u gostima, kojeg je vodio više od 30 godina. Odigrao je više od 4700 predstava u Hrvatskoj i inostranstvu. Samo u Dubrovniku, na Dubrovačkim ljetnim igrama, odigrao je više od 100 predstava. Njegova filmska karijera izbrojala je čak 56 domaća i 71 strani naslov, uključujući saradnje s nekim od najvećih imena evropskog i svjetskog filma, kao što su Volker Schlöndorff, Peter Ustinov, Abel Gance, Robert Hossein, Lamont Johnson, James Cellan Jones, Alexandre Astruce, Mauro Bolognini, Wojtech Jasny.

Uloge u hrvatskim i jugoslovenskim produkcijama, bile su odreda u ostvarenjima koja su obilježila filmsko stvaralaštvo na ovim prostorima: Opsada (Branko Marjanović, 1956), Čovik od svita (Obrad Gluščević, 1965), Imam dvije mame i dva tate (Krešo Golik, 1968), Pozdravi Mariju (Matjaž Klopčič, 1969), Nedjelja (Lordan Zafranović, 1969), Put u Raj (Mario Fanelli, 1970), Kužiš stari moj (Vanča Kljaković, 1973), Izbavitelj (Krsto Papić, 1976), Usporeno kretanje (Vanča Kljaković, 1979), Kiklop (Antun Vrdoljak, 1982), Ljubavna pisma s predumišljajem (Zvonimir Berković, 1985).

Relja je dobitnik niza najvećih priznanja: nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, nagrade Dubravko Dujšin, Sterijine nagrade, Povelje grada Zagreba, pulske Zlatne arene, Zlatne nagrade Motovun film festivala, i mnogih drugih.

Od 1990. Relja je postao aktivan u politici kao član Hrvatske socijalno-liberalne stranke. 1992. tijesno je izgubio na parlamentarnim izborima kao HSLS-ov kandidat u Zagrebu od HDZ-ovog kandidata Nedjeljka Mihanovića. 1993. izabran je kao HSLS-ov kandidat u Županijski dom Sabora.

Bio je aktivan u mnogim humanitarnim organizacijama u Hrvatskoj te član glavnog odbora Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava. Njegov dugotrajan doprinos razvoju interkulturnog dijaloga, raznolikosti i umjetnosti kulminirao je imenovanjem za UNESCO-vog Umjetnika za mir, priznanje koje se odaje samo najistaknutijim i najuticajnijim umjetnicima svijeta. Relja Bašić radio je kako kroz UNESCO, tako i kroz nove projekte u pozorištu i na filmu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *