Stanka Rađenović-Stanojević – Zime

ZIME

Voliš me
kao da si tek otkrio
nešto dugo traženo,
pa nudiš
rijetke plodove i poslastice
tek pripitomljenom biću….
Volim kad voliš
barok u mojim očima,
i kad se ogledam u tvojim.
Nevažna su godišnja doba
za bosi hod
po divljini koju smo izmislili
(svake bi je cipele oskrnavile).
I strasti koje uobliče
najapstraktnije pojmove,
dok ostale izmještam iz
tek stvorenog raja,
a naručja mi puna izmaglica
u odupiranju mome stisku,
i već bježe ka planinama
da se sjedine sa bjelinom….
Pod temperaturom
Zime haluciniraju,
U mojoj saosjećajnosti.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *