Viktor Igo/Hugo – Jadnici/Les Misérables

Jadnici (originalni francuski naziv: Les Misérables; 1862.), roman francuskog pisca Victora Hugoa, koji se smatra najpoznatijim romanom 19. vijeka. Prati živote i međusobne odnose nekoliko francuskih likova u dvadesetogodišnjem periodu ranog 19. vijeka, koji uključuje napoleonsku eru i decenija nakon nje.

Roman se uglavnom bavi životom i djelima svog protagonistae – bivšeg kažnjenika Jeana Valjeana (čitaj: Žan Valžan) – koji se nastoji iskupiti, a kroz efekte Valjeanovih djela se nazire i autorov društveni komentar. Roman istražuje prirodu dobra, zla i prava, a takođe se bavi i istorijom Francuske, arhitekturom Pariza, politikom, moralnom filozofijom, pravom, pravdom, religijom te vrstama i prirodom romantične i porodične ljubavi.

Igo je za svoj roman bio inspirisan životom stvarne ličnosti – bivšeg kriminalca i poznatog policajca Françoisa Eugenea Vidocqa, čiji je lik razdvojen na dva glavna lika u romanu. Les Misérables je poznat i po brojnim pozorišnim i filmskim adaptacijama, od kojih je možda najpoznatiji istoimeni pozorišni mjuzikl, ponekad poznat pod nadimcima “Les Mis” ili “Les Miz” (izgovoreno /leɪ mɪz/).

Kratak sadržaj – Radnja je razgranata, postoji mnogo sporednih priča no sve se ujedinju oko Jeana Valjeana, u svom zatvoru poznatog samo kao broj 24610. On postaje snaga dobrog, ali se ne uspjeva osloboditi svoje prošlosti. Knjiga je podjeljena u 5 djelova i relativno je duga. Uz osnovnu radnju novele Hugo uklapa svoja razmišljanja o religiji, politici, i društvu. Posebno se ističu tri  diskusije prva o religijskom poredku, druga o argou (šatrovačkom jeziku) i najpoznatija o bitci kod Waterloa. Radnja započinje 1905. u Tuolonu. Nakon što je proveo 19 u zatvoru, Valjean je pušten. Prisiljen je koristiti žuti pasoš kojim je označen kao kriminalac. Pošto ga stanodavci ne žele primiti, osuđen je na život na ulici. Međutim prihvaća ga dobronamjerni biskup Myriel koju mu pruža skrovište. Jedne večeri Valjean krade biskupovu srebrninu i bježi s njom. Biva uhvaćen, no biskup ga izvlači. Govori da je srebrnina bila dar te mu daje i 2 svijeće. Biskup mu govori da mora postati pošten i činiti drugima dobra djela.

Šest godina kasnije, Valjean je postao bogati vlasnik fabrike i gradonačelnik. No, nije se držao svoga obećanja i koristio se pseudonimom Monsieur Madeleine da bi izbjegao nadzor inspektora Javerta.* Sreća mu se mijenja kad drugog čovjeka optuže da je Valjean, sude mu, te pravi Valjean biva prisiljen odati svoj pravi identitet. Upoznaje i Fantine koja je dobila nepravedno otkaz. Kao samohrana majka prisiljena se baviti prostitucijom. Na samrti Valjean joj obećava da će se brinuti za njenu kćerku. Ona živi s korumpiranim hotelijerom kojeg Valjean isplaćuje i zajednom s Fantininom kćeri Cosette bježi u Pariz. Skrivaju se u samostanu gdje ih Javert ne uspijeva naći. Deset godina kasnije, napuštaju samostan. Studenti na čelu s Enjolrasom spremaju revoluciju zbog smrti dobrog generala Lamarqua. Jedan od studenata se zaljubljuje u Cosette koja je u međuvremenu odrasla u krasnu djevojku. Thenardier, korumpirani gostioničar kod kojeg je Cosette odrasla, se takođe doselio u Pariz te vodi bandu lopova u Valjeanov dom dok je Marius tamo. Thenarierova kći Eponine, koja je takođe zaljubljena u Mariusa, nagovara lopove da odu.

Sljedećih dana revolucija kulminira. Valjean saznaje da je Marius upleten i on se takođe uključuje. Nije siguran želi li mu dobro ili zlo. Eponine se takođe uključuje kako bi zaštitila svoju ljubav. Prima umjesto njega metak i umire srećna u njegovom naručju. Tokom iscrpljujuće bitke Valjean spašava Javerta od studenata. Kasnije iznosi ozljeđenog Mariusa na ramenima. Na izlazu nalijeće na Javerta i moli ga da mu da vremena da vrati Mariusa njegovoj porodici. Javert mu priznaje da su njegova uvjerenja ugrožena i da Valjeana više ne može predati vlasti. U nemogućnosti da se nosi s dilemom baca se u Sienu. Marius i Cosette se vjenčavaju. Valjean gubi volju za životom jer ga Cosette više ne treba. Marius optužuje Valjeana da je imao loš uticaj na Cosette i sklanja je od njega. Prekasno saznaje za njegova dobra djela, i odlazi mu. Nalazi ga na samrtnoj postelji. Valjean Mariusu i Cosette izražava ljubav i umire.

Vrijeme radnje – period od 20ak godina na početku 20 stoljeća

Mjesto radnje – Francuska, radnja započinje u Tuolonu, a završava u Parizu.

Likovi

Jean Valjean (Monsieur Madeleine) u početku siromašan. Krade kako bi prehranio svoju porodicu. U zatvoru provodi 19 godina. Život mu preokreće biskup Myriel. Tada se odlučuje za novi život. Posvaja i odgaja Cosette jer je to obećao njenoj majci na smrtnoj postelji. Do Cosette mu je jako stalo i kad se ona uda misli da njegov život gubi smisao. U početku prikazan kao loš lik, doživljava katarzu i u posljednjem djelu knjige spašava Mariusa i Javerta. Umire star. Na samrti blagoslovi vezu Mariusa i njegove posvojene kćerke.

Biskup Myriel je stari milostivi sveštenik. Unaprijeđen je u biskupa slučajnim susretom s Napoleonom. Njegova dobrota je navela Valjeana na promjenu, nakon što mu je ukrao srebrninu.

Javert je opsesivni policijski ispektor koji kontinuirano ”lovi” Valjeana. Valjean ga ima priliku ubiti ali ga ipak pušta. Zaprepašten, Javert kasnije pušta Valjeana da ode – ne može prihvatiti dilemu u kojoj se nalazi i okončava svoj život skočivši u Seinu.

Fantine je radnica iz Valjeanove fabrike. Nadzornik ju je nepravedno otpustio. Samohrana je majka i kako bi se brinula za svoju kćerku počinje se baviti prostitucijom. Plaća Thenardiersu kako bi se brinuo za njenu kćerku. Umire od tuberkuloze.

Eponine je Tehnardierova kćer koja je bila strašno ljubomorna na Cosette. Bila je jako zaljubljena u Mariusa. Zbog njega prima metak i srećna umire u njegovom zagrljaju.

Thenardies je korumpirani gostioničar koji se brine za Cosette u njenom ranom djetinjstvu.

Cosette, kćerka od Fantine, nakon čije smrti se za nju brine Valjean. Zaljubljuje se u Mariusa i na kraju priče se za njega udaje.

Marius Pontmercy je bogati aristokrata koji se takode uključio u revoluciju saznavši da je njegov otac bio Bonapartista. Zaljubljuje se u Cosette.

Citati

  • Društvo neumoljivo odbija od sebe dva staleža ljudi: one koji ga napadaju i one koji ga čuvaju.”
  • Čovjek ima na sebi tijelo, koje mu je u isti mah i teret i napast. On ga nosi i pokorava mu se. On treba da pazi na njega, da ga umjerava, da ga zauzdava, i da mu se ne pokori do krajnje nužde. Ako mu se pokori, onda u tome može biti i grijeha, ali takav je grijeh oprostiv. To je doduše pad, ali to je pad na koljena koji može završiti i molitvom.”
  • “Biti svetac- to je izuzetak; biti pravednik- to je pravilo. Bludite, posrćite, griješite, ali budite pravednici.”
  • “Griješiti što se može manje – to je zakon čovjeka. Ne griješiti nimalo – to je san anđela.”
  • “Sve što je zemaljsko, podložno je grijehu. Grijeh nosi svijet.”
  • “Vrhunac sreće u životu, to je uvjerenje da vas neko voli; voli radi vas samih, bolje rečeno, voli protiv vas samih; slijepac ima to uvjerenje.”
  • “Kažu da je ropstvo iščezlo iz evropske civilizacije. Zabluda je to. Ono još uvijek postoji, ali sada tlači samo ženu i zove se prostitucija.”
  • “Zabluda je uobraziti da se sudbina može iscrpsti i da se može dodirnuti dno makar čega bilo.”
  • “Ne može se spriječiti misao da se vrati samoj sebi, kao što se ne može spriječiti more da se vrati obali. Za mornara, to se zove plima; za krivca, to se zove grižnja savjesti. Bog podiže dušu kao i okean.”
  • “Ima jedan prizor koji je veći od mora, to je nebo; ima jedan prizor koji je veći od neba, to je unutrašnjost duše.”
  • “Sa sazvježđima nebeskih dubina oni brkaju zvijezde koje ostaju od pačijih nogu u mekom blatu kaljuže.”
  • “… imala je hladno srce. Nije to bila njena krivica, nije joj nedostajalao sposobnosti da voli; jao! nedostajala joj je mogućnost.”
  • Sramota žudi za poštovanjem.”
  • Srdžba može biti luda i besmislena; čovjek se može naljutiti i kad nije u pravu; uvrijediti se može kad ima u osnovi neki razlog.”
  • “Između logike revolucije i njene filozofije ima ta razlika što zaključak logike može biti rat, a filozofija vodi samo miru.”
  • “Postoji razlika koja odvaja anđela s labudovim krilima od anđela s orlovskim krilima.”
  • “Govorio je čak da je povjerilac gori nego gospodar; jer gospodar raspolaže samo sa vašom ličnošću, a povjerilac raspolaže vašim dostojanstvom i može ga ošamariti.”
  • “Ima jedan dan kada svaka mlada djevojka pogleda ovako. Teško onome ko se nađe tu! Ovaj prvi pogled duše koja još samu sebe ne poznaje kao zora je na nebu. To je buđenje nečega zračnog i nepoznatog. Ništa ne može da izrazi opasnu čar ove neočekivane svjetlosti koja najednom neodređeno obasja divne tmine i u kojoj su spojena sva sadašnja nevinost i sva buduća strast. To je neka vrsta neodlučne nježnosti koja se otkrije nasumice i koja očekuje. To je zamka koju nevinost nehotice razapinje i u koju hvata srce i ne hoteći i ne znajući. To je djevojče koje gleda kao žena.”
  • “Srušite podrum neznanja, srušili ste jazbinu zločina.”
  • “Čovjek se hvata za svaku granu kada osjeća da pada.”
  • Duša se najbolje posmatra zatvorenih očiju.”
  • Misao je rad uma, maštanje je njegovo uživanje. Kad misao zamijenite maštanjem, onda uzmete mjesto hrane otrov.”
  • “Pravedan čovjek mršti obrve, ali se nikada pakosno ne osmjehuje. Mi razumijemo srdžbu, ali ne i zlobu.”
  • “Srećan je, čak i kad strepi, svaki onaj kome je Bog dao dušu dostojnu ljubavi i nesreće! Ko na ovoj dvostrukoj svjetlosti nije vidio stvari ovog svijeta i ljudsko srce, taj nije vidio ništa istinito i ništa ne zna.”
  • Žene se igraju sa svojom ljepotom kao sa svojim nožem. To ih i posiječe.”
  • “Prvi znak istinske ljubavi u mladića je stid, a u djevojke smjelost.”
  • “Kad ne bi niko volio, sunce bi se ugasilo.”
  • Čovjek nije krug s jednim jedinim središtem; on je elipsa s dvije žiže. Činjenice su jedna, a ideje druga.”
  • “Naučiti čitati isto je što i upaliti vatru; svaki sročeni slog je varnica.”
  • “Kad budete saznali i kad budete voljeli, još više ćete patiti. Dan se rađa sa suzama. Svijetli plaču, ako ni nad čim drugim, a ono nad mračnim.”
  • “Ako ima nečeg bolnijeg od tijela koje umire bez hljeba, to je duša koja umire jer je gladna svjetlosti.”

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *