Zoran Marković Zonjo – ”U siromašnom društvu moraš se smijati svojoj nevolji da ne bi poludio”

Film “The Books of Knjige: Slučajevi pravde“, koji Marković opisuje kao “neobičnu krimi komediju koja vas sigurno neće ostaviti ravnodušnima, a vrlo je vjerojatno da će vas i dobro zabaviti“, ove srijede ima hrvatsku premijeru u zagrebačkom “Cineplexxu“, gdje dolazi s titulom regionalnog hita, prikazanog i na festivalu u Sarajevu. Nakon premijere, od četvrtka, film će krenuti u distribuciju po hrvatskim kinima, počevši od zagrebačkog i splitskog “Cineplexxa“.

Kako to da netko nije prije preselio The Books of Knjige na veliki ekran s obzirom da djelujete već 20 godina?
– Jednostavno, radnika za seljenje tako teškog namještaja nije bilo. Trebalo se uhvatiti u koštac s našim ludilom i pretočiti u slike tu bujicu nadrealne verbalnosti s kojom smo opisivali mentalitet sredine i apsurd stvari koje nas okružuju. Naravno, dosta utječe i to što je film skupa igračka.

Koliko vam je pomoglo što ste baš vi stali iza kamere filma budući da ste “insajder“?
– Ovaj film je autorski proizvod i mi smo kao ekipa morali kontrolirati svaki aspekt njegove postavke, od scenarija i režije, do produkcije i glume. Iza kamere sam bio i general i služavka. Taj način rada je bio nužan da bi stvari funkcionirale na pravi način jer se dosta toga oslanjalo na osjećaj za improvizaciju, a ne na klasični filmski jezik.

The Books of Knjige nazivaju crnogorskim i balkanskim Monty Pythonima. Tko su vam, osim Pythona, komični uzori?
– Ona njihovna najavna rečenica: “A sada nešto sasvim drukčije“ nas je pratila tijekom čitave karijere. Trudili smo se i uspijevali biti drukčiji od okruženja, ali i od Monty Pythona kao početnog uzora. Materijal na kojem odrastaš zapravo gradi tvoj intelekt pa su sigurno na nas jako utjecale i “Mućke“, i “Alan Ford“, i Pink Floyd, i Kubrick i Inspektor Clouseau. Kad se sve to smuti i začini s glupošću balkanskog neandertalca, dobiješ The Books of Knjige pogled na svijet.

U filmu se pojavljuje član originalne postave sarajevske Top liste nadrealista Zenit Đozić. Koliko su vam Nadrealisti bili inspirativni?
– Pozivanjem Zenita u ekipu htjeli smo odati počast Nadrealistima kao skupini koja zapravo pripada našem duhovnom biću. Jednostavno, to je taj kompatibilni osjećaj za duhovito, kao što su s nama, recimo, na istim valnim dužinama i Vinko Brešan, Željko Pervan, TBF ili Edo Maajka.

A Dubioza kolektiv koju imate na soundtracku filma?
– Zapravo, na soundtracku se našla jedna nova, duetska stvar dva sjajna sarajevska benda Letu Štuke i Dubioze Kolektiv, ali sva slava songova korištenih za film odlazi u ruke mostarskoj grupi Zoster koja ima numeru u jednoj ključnoj sceni. Ne mogu zaobići ni Nemanju Nedeljkovića, iz niškog hip-hop dvojca Stereo Banana, koji je bio autor originalne glazbe.

Vaš se humor temelji na satiri crnogorskog i regionalnog društva, bez dlake je na jeziku i pun kritike na račun politike, crkve, policije itd.
– Mi samo bilježimo anomalije u našim postsocijalističkim društvima i izvrgavamo ih ruglu. To je ono kao kad čitaš novi tekst omiljenog kolumniste. Sve je to ono što i ti sam znaš, ali ti je opet drago naći kod drugog potvrdu svojih razmišljanja.

Koliko je regija spremna smijati se svojoj nevolji i gdje je smijeh najglasniji?
– U siromašnom društvu moraš se smijati svojoj nevolji da ne bi poludio. Smijeh je jedini otpor patetici života. Nadam se da mi nećete zamjeriti što ću djelovati marketinški i reći da je najglasniji smijeh u kinodvorani – tijekom prikazivanja filma “The Books of Knjige: Slučajevi pravde“.

Jeste li ikad doživjeli kakvu zabranu ili prijetnju zbog humora?
– Mislim da nema valjanog umjetnika ako ga nisu barem jednom zabranili ili sistemski sabotirali. Biti angažiran je ludost u našoj politiziranoj sredini gdje postoji permanentna želja da se stvari kontroliraju onako kako to vlast dirigira. Urednička autocenzura koja se javlja kod tih mehanizama djeluje pogubno na one koji se ne uklapaju u matricu. Ne bih sada govorio o pojedinačnim slučajevima jer ih je bilo mnogo, samo se može reći da urednici i direktori odlaze, a mi ostajemo.

Ne štedite ni Rusiju i Ameriku. Je li se glas o vama dobacio i izvan regije?
– Jednostavno smo ljuti što od Trumpa još nismo dobili poziv za molitveni doručak, a od Putina ni razglednicu. Čuo sam da je glas o nama došao do jednog vidovnjaka iz Kaira koji je nekom prilikom polupijan izjavio: Pomokrit ću se svakome u usta tko lošu riječ bude rekao o tim momcima iz Crne Gore.

Za film ste izjavili da je “nuklearna bomba koju bi i Kim Jong-un poželio vidjeti“. Kakva bi bila njegova reakcija da ga doista vidi?
– Sigurno sam bio bunovan kad sam to izjavljivao jer znam iz pouzdanih izvora da Kim Jong-un samo gleda porniće od strane produkcije. Ipak, da ga kojim slučajem uspije pogledati, vjerojatno bi mu se jedna ideja iz filma jako svidjela, a to je “mučenje zatvorenika konjima“. Jedan od glavnih junaka filma objašnjava kako se na genitalije mučenog postavi sijeno i dovede konj koji pojede i njegove genitalije, a i sijeno.

Što očekujete od hrvatske kinodistribucije koja se nastavlja na ljeto u okviru “Kino Mediterana“?
– Isto što i od tulumbe – slatko zadovoljstvo.

Nebojša Glogovac, brat po filmu

Netom preminuli glumački velikan regije Nebojša Glogovac ostvario je posljednju ulogu u vašem filmu i odat ćete mu počast minutom šutnje na premijeri u zagrebačkom “Cineplexxu“ 21. veljače. Kako vam je bilo surađivati s njime i po čemu ćete ga se najviše sjećati?
– Duboko sam pogođen što ga više nema među nama. Istina je ono što kažu da je svaka filmska ekipa jedna mala familija. Nebojša je imao dosta takvih familija, ali je srećom oplemenio i ovu koja se zove The Books of Knjige. Bili smo barem nakratko braća po filmu i to nam niko ne može uzeti. To je jedino što me tješi. Stvarno je bila čast surađivati s njim.

https://slobodnadalmacija.hr/…/zoran-markovic-zonjo-redatelj-film…

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *