Danilo Lompar – Ljudi-baloni

LJUDI-BALONI

Okovani
u svoje samoće
zarobljeni u vremenu

čekamo
da popucaju naduvani
ljudi – baloni
i nastavimo živjeti snove

u međuvremenu
poezija nam spašava
živote
dok iščekujemo
da se ljudi umore od pohlepe

ti živi mrtvaci
odlažu naše stihove
strahujući da se
od duhovnosti obolijeva

promjena mjesta
ne umanjuje im otupjelost

samo tren iluzije
zbog posjedovanja novih stvari
katkad im prizove prazni smješak

neveseli
zbog gubitka moći

pitamo se
što bi takvi mogli
raditi u samoći

slutim
samo plač
(ne zbog gubitka časti)
na tim paklenim licima
bez ideje

jer sve su im prevare potrošene
a snovi bez duha
ogoljeni košmari

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *