Dražen Ričl – Biografija

Dražen Ričl, poznat kao Zijo i Para (Sarajevo, 12. mart 1962.1. oktobar 1986.), jugoslovenski rok i pop rok muzičar i jedan od osnivača Novog primitivizma. Najpoznatiji je po tome što je bio vodeći pjevač i gitarista vrlo popularnog sarajevskog benda Crvena jabuka.

Biografija

Rani život

Dražen Ričl se rodio na Koševu u Sarajevu, gdje je bio poznat pod svojim nadimcima Para i Zijo. Odrastao je sa majkom Elvirom, pošto mu je otac Ferdinand umro u djetinjstvu. Završio je osnovnu muzičku školu, s obzirom da u to vrijeme u Srednjoj muzičkoj školi u Sarajevu nije bilo odsjeka za gitaru upisao se u Drugu gimnaziju.

Početak karijere

Nakon završetka Druge gimnazije upisao se na studije žurnalistike na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu gdje je završio prve dvije godine studija. Ubrzo je počeo svirati u bendu Ozbiljno pitanje, sa prijateljem Zlatkom Arslanagićem – Zlajom, budućim saosnivačem benda Crvena jabuka. Pridružio se i bendu Elvis J. Kurtović & his Meteors, gdje je svirao u razdoblju od jeseni 1982. do 1985. godine. Već tada su ga smatrali jednim od ponajboljih gitarista na sarajevskoj rock sceni. U pjesmi Folk Raping, gdje Elvis J. Kurtović predstavlja članove svoga benda, za Ziju kaže: “Zijo, najbrža ruka srednje Bosne, uključujući i zajednicu opština Tuzla – car pare, magle i ostalih vremenskih nepogoda”.

Neko vrijeme bio je voditelj na Radio Sarajevu u humorističkoj emisiji PRIMUS (Priče i muzike subotom). Postao je poznat i po svojim humorističnim ulogama u prvoj sezoni (1984.) Top liste nadrealista, gdje je glumio zajedno sa Neletom Karajlićem (Zabranjeno pušenje), Brankom Đurićem – Đurom (Bombaj štampa) i Zenitom Đozićem. ==== Crvena jabuka ==== U maju 1985. godine sa Zlatkom Arslanagićem osniva Crvenu jabuku. Prvu postavu činili su:

Prva postava Crvene jabuke – tačno u sredini Zijo

Sa svojim bendom snimio je istoimeni album, objavljen 22.3. 1986., koji je doživio ogroman uspjeh, posebno među tinejdžerskom publikom, te je prodat u platinastom tiražu od preko 170.000 primjeraka LP ploča i audio kaseta. Snimio je takođe nekoliko muzičkih spotova za pjesme Dirlija, Bježi kišo s prozora, Nek’ te on ljubi, Sa tvojih usana i druge.

Saobraćajna nesreća – ugašeni mladi životi

Početkom septembra 1986. snimio je demo verzije pjesama za sljedeći album “Za sve ove godine” – Nema više vremena, Umrijet ću noćas od ljepote, Tugo nesrećo, Uzmi me kad hoćeš ti, Otrov, Da je samo malo sreće, Ako,ako, Za sve ove godine. Bilo je to nekih deset, petnaest dana prije automobilske nesreće koja se dogodila 18. septembra 1986. Grupa se spremala za odlazak na prvu mini turneju po Bosni i Hercegovini sa zakazanim koncertima (Mostar, Zenica, Bugojno, Banja Luka) koji su trebali početi u Mostaru. Dražen Ričl, Aljoša Buha i Zlatko Arslanagić vozili su se u Arslanagićevom Fiatu 600, a Žera i Darko Jelčić u Žerinom golfu.

Fiat 600 se sudario s kamionom u Jablanici, Zlatko Arslanagić je zadobio lakše tjelesne povrede, Dražen Ričl teške povrede glave, dok je pak Aljoša Buha poginuo na licu mjesta. Zijo je prebačen u Beograd na Vojno-medicinsku akademiju gdje je bio dvonedjeljnoj komi, iz koje se, nažalost, više nije probudio. Zlatko Arslanagić je preživio nesreću, no propatio je teški oblik depresije. Nakon nje je ipak nastavio rad u grupi, koja je aprila 1987. izdala album u spomen Ziji i Aljoši, Za sve ove godine.

Na nadgrobnom spomeniku u obliku presječene jabuke uklesan je stih iz pjesme “Nek’ te on ljubi”:

“Prođe avgust srećo moja,
Vrijeme da se rastane
Bilo je izgleda previše lijepo
Da nam tako ostane.”

Drugi, mramorni spomenik u obliku jabuke za poginule članove benda postavljen je u Jablanici 2009. godine.

Simbolika u pjesmama

Zanimljivo je pomenuti da u nekim pjesmama sa prvog albuma postoje stihovi, koji zvuče gotovo kao da najavljuju nadolazeću tragediju poput gore navedene, ali i:

Volio bih umrijeti,
Prije nego ostarim,
Volio bih umrijeti,
Samo da ih ne vidim,
Kako pričaju priče, kao naši starci,
Bivše djevojčice, bivši dječaci
Kako pričaju priče, kao naši starci,
Bivše djevojčice, bivši dječaci

(Bivše djevojčice, bivši dječaci) —

Emira, kada čujem
Kuknjavu vjetrova
Više me je strah Beograda
Od onih naših vukova

(Kad je noć hladna i zvjezdana / Emira)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *