Izet Sarajlić – Biografija

Izet Sarajlić, zvani Kiko, (Doboj, 16. mart 1930. – Sarajevo, 2. maj 2002.) je bio istoričar filozofije, esejista, prevodilac i pesnik.

Izet Sarajlić je rođen 1930. u Doboju. Njegova majka, koja tada nije imala ni 18 godina, udala se za željezničara, jer je bila impresionirana uniformom, koja je u to vrijeme bila „statusni simbol“, kako će kasnije zapisati sam pjesnik. Izet Sarajlić je dobio ime po djedu s očeve strane, koji je bio činovnik za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. se nastanjuje u Sarajevu, u kojem će ostati sve do kraja života, 2002. U Sarajevu je pohađao mušku gimnaziju, a u svijet jugoslovenske poezije ulazi kao devetnaestogodišnjak, zbirkom poezije U susretu. Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, radio je i kao novinar i nikada nije prestajao pisati.

rodjeni 23, strijeljani 42

Večeras cemo za njih voljeti.

Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada
i
28.

Bilo ih je više nego što je ikad i u jednoj pjesmi bilo ljubavi.

Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.

Mi,
koji smo po peronima jednoga vijeka odbolovali samoće svih
svjetskih Robinzona,
mi,
koji smo nadživjeli tenkove a nikog nismo ubili

mala, velika moja,
večeras cemo za njih voljeti.

I ne pitaj
jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj
je li se moglo nazad dok je posljednji put,
crven kao komunizam,
gorio horizont njihovih želja.

Preko njihovih neljubljenih godina, izbodena i uspravna,
presla je budućnost ljubavi.

Nije bilo tajni u polegnutoj travi.
Nije bilo tajni u klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Nije bilo tajni u raskopčanom prvom dugmetu
tamo gdje svršava vrat.

Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se gleda posljednji put,
bili su vlakovi koji se vraćaju prazni i pusti,
bili su vlakovi…
i makovi…
i s njima,
s tužnim makovima jednog vojničkog ljeta,
s divnim smislom podražavanja, takmičila se njihova
krv.

A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima, na Južnim Bulevarima
i Obalama Rastanka, na Crvenim Trgovima i
Mostovima Mirabo, divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoja bijela negrljena ramena dat će dječacima.
Nisu se vratili.

Preko njihovih
strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih
strijeljanih očiju.
Preko njihovih
nedopjevanih marseljeza.
Preko njihovih
izrešetanih iluzija.

Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.

Na zbornom mjestu ljubavi
sada čekaju kao grobovi.

Mala, velika moja,
večeras ćemo za njih
voljeti…

Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i udruženja intelektualaca Krug 99. Objavio je preko 30 knjiga poezije od kojih su neke prevedene na 15 jezika. Pojedinačno i u širim izborima, pjesme Izeta Sarajlića prevedene su na brojne svjetske jezike, a zasebna izdanja njegove poezije objavljena su na makedonskom (1965, 1980), slovenačkom, ruskom (1972, 1985), turskom (1974, 1990), engleskom, albanskom, litvanskom, španskom, njemačkom i drugim jezicima.

SJEĆATE LI SE ČUDA U MILANU?

Sjećate li se prvih,

vaših i njegovih,

filmova Žerara Filipa?

Sjećate li se “Najljepših godina našeg života”?

Sjećate li se Simon Sinjore u” Zlatnoj kacigi”?

i Tatjane Samojlove u Kalatozovljevim “Ždralovima”?

Sjećate li se Modunja

i njegove kiše?

Sjećate li se onog prazničnog raspoloženja

na premijerama drama

Artura Milera, Tenesi Vilijamsa i Aleksandra Popovića?

Sjećate li se koncerata Leonida Kogana i Davida Ojstraha?

Sjećate li se književnih večeri

Slobodana Markovića,

Evgenija Jevtušenka,

Tadeuša Ruževiča

Hansa Magnusa Encensbergera?

Sjećate li se Pola Enke i Vladimira Visockog?

Sjećate li se svoje ošamućenosti

nakon sklapanja posljednje stranice

Davičove “Pesme”?

Sjećate li se kako ste, potom,

gutali nove knjige

Mareka Hlaska,

Jurija Kazakova,

Danila Kiša,

Jožefa Škvoreckog?

Sjećate li se tuge koja je izbijala iz romana

Venijamina Kaverina i Hajnriha Bela?

Više ste voljeli Belove priče?

Sjećate li se “Putniče, kad dođeš u Špa…”?

Sjećate li se onog nestrpljenja

s kojim ste iščekivali novi broj “Novog svijeta”?

s nastavkom Erenburgovih memoara?

Sjećate li se

kako ste nakon čitanja “Strogo kontrolisanih vozova”

htjeli da se javite lično autoru

i da mu zahvalite na prekrasnoj knjizi?

Sjećate li se izložbi

Marija Mikulića

Ljube Laha

Safeta Zeca

Ibrahima Ljubovića

Emira Dragulja?

Sjećate li se Mencelovog “Sela mog malog”?

Sjećate li se

Tanganjike, Berliner Ansambla i Ateljea 212?

Sjećate li se improvizacije Zorana Radmilovića?

Nikada.

Nikada više ni onakvog života ni onakve umjetnosti.

Nikada više

One strasti stvaranja.

One radosti druženja.

Onog sjaja zvijezda

u stihovima mladih pjesnika.

Doba velike umjetnosti je prošlo.

Ja sam

barem

u njemu živio!

Poljski pjesnik Marian Gženščak u predgovoru svom izboru iz Sarajlićeve poezije, objavljenom u varšavskom časopisu „Svjetska književnost“, kaže da je „Sarajlić narodni pjesnik koji sve zna i koji je u stanju da od svega sačini pjesmu“. Visoko mišljenje o poeziji Izeta Sarajlića iskazali su i mnogi drugi poznati pjesnici – Evgenij Jevtušenko, Melih Dževdet, nobelovac Josif Brodski, Alfonso Gato i drugi. Blaže Koneski, prvo ime makedonske poezije, govoreći o Izetu Sarajliću kao o jednom od onih rijetkih pjesnika današnjice koji su uspjeli da „stvore svoj sopstveni model pjesme“, kaže: “ u krugu moje lektire ja ne vidim, osim Sandberga, drugog pjesnika koji se toliko približio proznom iskazu a pritom djelovao takvom poetskom neposrednošću.“

NEKA NAM OPROSTE TRAVE

Trave će nas moliti da ih gazimo svojom mladošću.
Trave će nas moliti da ih darujemo nježnim sonetima.

Mi ćemo ih gaziti zakašnjeli i gorki i pjevat ćemo im
o nepovratnim odlascima, o uskraćenim uspomenama

i molit ćemo trave da nam oproste za mnoge riječi,
za mnoge gorke riječi koje nećemo znati prešutjeti.

Iz književne Sarajlićeve biografije vrijedi pomenuti i dva podatka: njegovo isključenje is Saveza pisaca Jugoslavije 1953. godine i njegov izbor za predsjednika Udruženja književnika BiH (1970), na kojoj je funkciji ostao samo SEDAMNAEST DANA. Zanimljiv je i podatak da je Izet Sarajlić naš najzastupljeniji pjesnik kad su u pitanju svjetske antologije poezije, ali i to da u jednoj sarajevskoj antologiji iz sedamdesetih godina nema nijedne pjesme. Nagradu Udruženja književnika BiH za 1964. godinu odbio je da primi.

VEĆ NAGLAS…

“Već naglas su te brezama recitovala moja predvečerja.

Već nista u mom životu nije bilo važno tako kao ti.

Već sve oko mene je bilo samo dio opšteg mita o tebi.

Već nijedan drvored kojim si prošla nije se zvao prosto drvored.

Već sve je znalo da ćeš doći.

S nebom pločnici već su se u život kladili da si tu negdje.

Budućnost je imala hiljadu imena i tek posljednje bilo je usamljenost.

Budućnost je već oponašala tvoje pokrete i tvoj hod.”

Vjerovao je da pripada XX stoljeću pa kada je stiglo XXI, na pismima koja je pisao prijateljima, datume je označavao na sebi svojstven način: 1999+1, 1999+2… Čitajući njegovu poeziju, saznajemo da su smrt njegovog brata Eše, koji je strijeljan 1942. i susret sa Idom Kalas Mikicom, životnom saputnicom, dva najsnažnija pjesnikova životna iskustva. U „Volim puno“ pjeva o ljubavi i prijateljstvu, o jednoj epohi. Ova serija poetske proze je u najvećoj mjeri portret njegove supruge Mikice, prekrasne, mudre žene, koja je zahvaljujući njemu zauvijek ušla u svijet književnosti.
DA JE MLADOST PRAVO MLADIH LJUDI

Da je mladost pravo mladih ljudi
zar bi sijedi uzdisali za ljepotom?
Juče još ja sam se radovao da ću jednom biti starac.
Dosta i te mladosti s gitarama i brzopletošću!
Avaj, mladost me ničem nije naučila.
S godinama vidim da sve manje godina imam.
Vršnjak sam one djevojčice što juri u saonama.
Mila, stani. U budućnost uvijek ćeš stići.
Bio sam u njoj. Divan predio,
ali nigdje nikog od onih koje sam znao
u vrijeme dok smo svrgavali bogove
i bili čuveni po brzopletosti.
Mila, stani. Uvijek ćeš stići da postaneš
udovica budućeg vojnika.

Izrasla iz duha vremena u kojem je živio, uvijek aktualna i bliska, poezija Izeta Sarajlića oplemenjuje svakog svog čitatelja. Nije potrebno tragati za estetskim doživljajem, on je pred čitateljem u svakoj Sarajlićevoj pjesmi. Slatko-gorku pjesničku intonaciju, prepoznatljivu upravo kod Izeta Sarajlića, naći ćemo kasnije kod mnogih bh pjesnika. Niko nije toliko utjecao na suvremeno bh. pjesništvo kao Izet Sarajlić. Njegov stih je jednostavan, istinit, bez suvišne dekorativnosti i retorike.
VOZOVI ĆE NAS ODNETI U POSLEDNJU JESEN

Vozovi će nas odneti daleko, predaleko,
jesen će nas, zašto baš jesen, otpratiti u poslednju tamu,

mislićemo o prošlom životu u kom smo ostavili (ipak) nešto svetlo i meko
i izgledaće kao da niko od nas nikada nije stavljao svoju nežnost na pikovu damu.

Negde iza nas
neka ruka će možda ostavljeno zaplakati.

Negde ispred nas
zemlja će čekati na tela mladih vojnika.

Vozovi će nas odneti daleko, predaleko,
u poslednju jesen,

a vetar će mesto nas pevati
poemu
mrtvih
ljubavnika.

Elegičnost kao najizrazitija crta Sarajlićeve emocionalnosti, njegovo poimanje života uopće i ljubav kao neizbježni light motiv, često upućuju na romantičnu Jesenjinovu poeziju. U svakoj njegovoj pjesmi ljubav doživljava svoju punu afirmaciju. Široka otvorenost i ljubav prema cijelom svijetu odišu iz svakog njegovog stiha. Izrazito romantičan, Sarajlić ne stvara apstraktni romantičarski ideal ljubavi.


BLUZ

Bilo bi zanimljivo znati

kuda će poslije nas naše duše.

Bilo bi zanimljivo znati

hoće li poslije nas pod platanima kisnuti naše duše.

Bilo bi zanimljivo znati

hoće li i dalje kao za naših života hitati jedna drugoj naše duše.

Bilo bi zanimljivo znati

šta će u proljeće bez nas osjećati naše duše.

Bilo bi zanimljivo znati

kako će bez naših očiju razgovarati naše duše.

(1970)

Naprotiv, njegova ljubav gotovo uvijek je stvarna i ostvarena, a najčešće je istinit i ambijent u kojem govori o ljubavi. Stoga se u najvećem dijelu njegove poezije osjeća idilična slika ljubavne i obiteljske harmonije prenesene iz svakodnevnog života, a to ga opet približava poeziji Jacquesa Preverta. Izvanrednu i trajnu popularnost njegova je poezija dostigla upravo zahvaljujući jednostavnosti izraza prožetog dubokom osjećajnošću.

DRUGA LJUBAV

Ako bi se kod mene jednom, ma kada, javila druga ljubav
biće joj teško sa mnom.
Ona će morati da ima isto lice kao i moja prva ljubav.
Isti čuperak. Isti prćasti nos. Istu boju očiju.
Isti hod. Iste navike. Istu čak i adresu.
U stvari, to i ne bi bila moja druga ljubav.
To bi bio prosto nastavak moje prve ljubavi, moje jedine ljubavi.

(1965)

 

OBJAVLJENE KNJIGE

U SUSRETU, pjesme, Polet, Sarajevo, 1949. 
SIVI VIKEND, pjesme, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1955.
MINUTU ĆUTANJA, pjesme; Svjetlost, Sarajevo, 1960.
POSVETA, pjesme, Prosveta, Beograd, 1961.
TRANZIT, pjesme, Veselin Masleša, Sarajevo, 1963.
INTERMECO, pjesme, Bagdala, Kruševac, 1965.
GODINE, GODINE, pjesme, Nolit, Beograd, 1965.
PORTRETI DRUGOVA, proza, Svjetlost, Sarajevo, 1965.
PUTUJEM I GOVORIM, pjesme i proza, Svjetlost, Sarajevo, 1967.
IPAK ELEGIJA, pjesme, Prosveta, Beograd, 1967.
VILSONOVO ŠETALIŠTE, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1969.
STIHOVI ZA LAKU NOĆ, pjesme, Prosveta, Beograd, 1971.
PISMA, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1974.
KOGA ĆE SUTRA VOZITI TAKSISTI, prvo izdanje Veselin Masleša, Sarajevo, 1974.
NASTAVAK RAZGOVORA, pjesme, Slovo ljubve, Beograd, 1977.
TRINAESTA KNJIŽICA POEZIJE, pjesme, Jedinstvo, Priština, 1978.
KNJIGA PRIJATELJA, prevodna poezija s komentarima o autorima, Svjetlost, Sarajevo, 1981.
NEKO JE ZVONIO, pjesme, Gradska biblioteka Čačak, Čačak, 1982.
NEKROLOG SLAVUJU, pjesme, Prosveta, Beograd, 1987.
SLAVIM, pjesme i proza, Udruženje knjizevnika CG, Titograd, 1988.
OPROŠTAJ SA EVROPSKIM HUMANISTICKIM IDEALIZMOM, poezija, Nikšić, 1989.
SARAJEVSKA RATNA ZBIRKA, prvo izdanje Nedjelja, Sarajevo, 1992.
KNJIGA OPROŠTAJA, Rabic, Sarajevo, 1996, drugo izdanje 1997.
30. FEBRUAR, pjesme, Rabic, 1998.
V.P., proza, Rabic, 1999.

IZBORI

IZABRANA LIRIKA, Veselin Masleša, Sarajevo, prvo izdanje 1968., drugo izdanje 1971.
NOVI STARI STIHOVI, BIGZ, Beograd, 1980.
ROĐENI 23, STRIJELJANI 42, Veselin Masleša, prvo izdanje 1981., drugo izdanje 1988.
IZABRANE PESME, SKZ, Beograd, 1984.
POEZIJA, Svjetlost, Sarajevo, 1985.
IZABRANA DJELA U DVIJE KNJIGE, Veselin Masleša, BIGZ, Gradina 1990.
SABRANA DJELA U TRI KNJIGE, Rabic, 1999.

PREVODI NA STRANE JEZIKE

POEZIJA, Kočo Racin, Skopje, 1965.
LIRIKA, Državna založba Slovenije, Ljubljana, 1971.
STIHI, Progres, Moskva, 1972.
SUNU, Cem Yayinevi, Istanbul, 1974.
POETRY, Dist. 136 Press, Mineapolis, USA, 1975.
ODE PAPRASTAI DIEANAI, Vaga, Vilnius, Litvania, 1978.
KERKOJ RRUGE PER TIM, Rilindja, Priština, 1978.
NECROLOGIO PER IL VERBO AMARE, La battana, Rijeka, 1983.
A POETIC PORTRAIT OF IZET SARAJLIC Sarajevski dani poezije, Sarajevo, 1984.
IZBRANNOE Molodaja gvardija, Moskva, 1985.
RODENI 23, STRELANI 42, Naša knjiga, Skopje, 1985.
ISTANBUL GUNLERI, Varlik, Istanbul, 1990.
POESIAS ESCOGIDAS, Editorial Alas, Concepcion, Chile, 1993.
SARAJEVO. GEDICHTE. Waldgut, Frauenfeld, two editions, Switzerland, 1994.
IMAGEN BELICA DE SARAJEVO, Concepcion, Chile, 1994.
SARAJEWSKI TOMIK WOJENNY, Fundacja „Pogranicze“, Sejny, Poljska, 1995.
SARAJEVSKA VOENA ZBIRKA, Zumres, Skopje, 1997.
KNIGA NA ZBOGUVANJA, Zumres, Skopje, 1997.
IL LIBRO DEGLI ADDII, Magma, Napoli, 1997.
LE LIVERE DES ADIEUX, Noir et Blanc, Toulouse, France, 1997.
SARAJLIC IZ SARAJEVA, Nikolaj Godina, Celabinski, Rusija, 1997.
IZET SARAJLIC, 28. Poetry Internatinal Festival, Roterdam, 1997. Holland.
IK HAD TWEE ZUSSEN (Gedichten uit Sarajevo), POINT, Belgie, 1999.
NES EN VINGT-TROIS, MORTS EN QUARANTE-DEUX (poemes choisis), NB, Toulouse, 1999.
POEMES D’AMOUR, ed. BF, Strasbourg, 1999.
LIRIKA, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1999.
30 FEBRAIO (poetry) Ed. Giorgio Devoto, Genova, 1999.

balasevic.in.rs/izet-kiko-sarajlic-biografija/

 

 

 

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *