Krsto Vuković – Izbor

Izbor

Ostavili ste plijen

da čeka nove osvajače.

Odrekli se,

oprali ruke, još jednom.

Pa se čudite

za raskorak

što cijeli mrkli svijet i dalje se kezi,

što vam putokazi pobrkano štrče

na svakom metru

zaraslog druma,

što umnožene ulice slijepe

ne brišu se gumicom,

u lepljivoj, memljivoj, gustoj mreži

zgužvanog uma.

 

Igrali ste po ivici nade

brutalno i bahato,

ne mareći što su riječi

davno opozvale značenje,

i tvrdu vjeru i čist obraz.

Što nebrojeno puta,

nizom pogrešnih pokušaja,

ni za jedno Zašto

niste imali, Bogom dato

Vašem petrificiranom licu

Trajno, nijedno Zato.

 

Rekoše nam da ste rušitelji.

A evo, sada spasitelji,

Misionari zavjeta predaka,

pa pjenite užurbano,

mrcvarite jezik

kojeg bi razumio običan puk.

Gradite crkve

Hranite gladne

Svete riječi klešete u

kameni pogled,

kameni zvuk.

Neka!

Grijeh je na vrhovima prstiju

i nevinih.

Bližnjim se ne otkida

ono što im bližnji nije dao.

Razlika je u izboru.

Jednima skrušenost i blagost zaleprša

u dahu vječnosti,

a nekima je sat stao.

Korist, neznatna, sitna,

cijedi suvo drenovine drvo

na kojem bi se dovijeka barjačilo

i budila snaga.

Poricanje grijeha.

Istina nepobitna.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *