Lejla Kašić – Bjekstvo

Bjekstvo

Dolaziš mi.
Hladna kao ova noć.
Nepomično stojiš.
Gledaš me, a gledaš kroz mene.
Gledam te, a gledam kroz tebe.
Očiju tvojih nema, spojile su se sa tamom.
Dodirujem ti ruke.
Bijele su.
Smežurane kao tvoje lice starice koje nikada neću vidjeti.
Ledene su.
Ne osjećaš moj dodir.
Tu si, a nisi.
Nisi, a jesi.
Ne govoriš ništa.
Gradiš zidove neobjašnjive tišine.
A iz tišine vrišti istina.
Istina od koje bježim.
Progovori nešto!
Otjeraj sumnju, obuzdaj turobne misli.
Okončaj turobne sate, dane, mjesece.
Ne dozvoli turobne godine.
I dalje ćutiš.
Bježim od tvoje tišine u sjećanja na tvoj smijeh, na naš smijeh.
Ćutiš.
Progovori, molim te, progovori!
Kaži mi ono što želim da čujem.
Slaži me.
Zagrli me.
Zagrli me jako, slomi mi bol,
bol od kog bježim,
a koji me uvijek nađe
u golim noćima iz kojih
bježim u tvoja jutra,
naša jutra.
Razderaću crvena usta
krikom do neba,
a ti me nećeš čuti.
Suze će oprati moje lice,
a ti me nećeš vidjeti.
Pružiću ti ruke,
ti ih nećeš prigrliti.
Bježim od praznine dodira
u davne dane kad sam te
mogla zagrliti, a nisam.
Bježim.
Bježim od sebe
tražeći se u tebi.
Pa tebe tražim u meni.
Pa te tražim u svemu
i ničemu.
Bježim.
Bježim od tvoje smrti u naš život,
još miriše na Drinu,
politru Nikšićkog,
tople sendviče,
kokice,
kakao,
bunt i prkos jedne mladosti
koja je slobodu voljela više od života.
Ne dam te dubinama pohlepne rijeke.
Otimam te od podmuklih njenih talasa.
Ne priznajem smrt kao kraj.
Bježim od nje.
Bježim od njega.
Bježim k tebi.
Ti znaš, ne postoji kraj.
Ti znaš, ja te ne ostavljam – govori odjek dobro poznatim intonacijama
dobro poznate stihove EKV-a.

I dalje imaš smiješan akcenat.
Volim te.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *