Maksim Gorki – Biografija

Aleksej Maksimovič Peškov (rus. Алексей Максимович Пешков; Nižnji Novgorod, 28. mart 1868Moskva, 18. jun 1936), poznatiji kao Maksim Gorki (rus. Максим Горький), sovjetski pisac, osnivač književnog metoda socijalističkog realizma i politički aktivista. Rođen je u Nižnjem Novgorodu a umro je u Moskvi. Od 1906. do 1913. i od 1921. do 1929. je živio u inostranstvu; nakon povratka u Sovjetski Savez, prihvatio je kulturnu politiku toga vremena, mada mu nije bilo dozvoljeno da napušta zemlju.

U 19. godini pokušao je samoubistvo. Agitovao je protiv carizma, tražio društvo revolucionara, narodnjaka i branio interese siromašnih. 1905. piše proglase protiv vojske, policije, cara i biva zatvoren, a oslobođen je na protest intelektualaca mnogih zemalja, uključujući i Radoja Domanovića. 1906. ilegalno napušta zemlju i ostaje u emigraciji do 1913, gdje se bori za obustavljanje svake pomoći carskoj Rusiji. U svojim prvim pripovjetkama opisuje egzistenciju ljudi sa dna društvene ljestvice. U nizu članaka prikazuje svoje neprijateljstvo prema fašizmu i malograđanskoj sebičnosti. Smisao umjetnosti tražio je u istini, stvaralačkom radu i afirmaciji čovječnih odnosa među ljudima.

Djela
Novele i pripovetke
Lirske pjesme u prozi
  • „Pjesma o sokolu“ – 1899
  • „Vjesnik Bure“ – 1901
Romani
  • „Foma Gordejev“ – 1888
  • „Troje“ – 1900
  • „Mati“ – 1907
  • „Ispovjest“ – 1908
  • „Gradić Okurov“ – 1909
  • „Život Matveja Kožemjakina“ – 1910
  • „Život Artamonovih“ – 1925
  • „Život Klima Samgina“ 1926-1936
Drame
  • „Malograđani“, „Na dnu“ – 1902
  • „Letnjikovac“ – 1904
  • „Djeca sunca“ – 1905
  • „Neprijatelji“ – 1906
  • „Vasa Železnova“ – 1910-1936
  • „Jegor Buličov“ – 1936
Uspomene
  •  Djetinjstvo – 1913-1914
  • „Među ljudima“ – 1916
  • „Moji univerziteti“ – 1923
  • „Bilješke iz mog dnevnika“ – 1923-1924

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *