Marina Cvetajeva – S.E.

S. E.

Ja njegov prsten nosim s izazovom –
U Vječnosti – žena – a ne na papiru –
Previše usko lice je njegovo
Slično rapiru.

Usta, uglovima nadolje, ćutljiva,
I veličajnost bolna u obrvi.
U njegovu licu tragično se sliva
Drevnost dviju krvi.

Vitak je kao granâ vitkost prva.
Dva su mu oka – divno beskorisna! –
Pod raširenim krilima obrva
Ko dva ambisa.

U njegovu liku viteštvu sam vjerna.
Vama, što bez straha živjeste i mrijeste! –
Takvima što u sudbinska vremena –
Na stratište idu – komponujući verse.

Koktebelj, 3. jun 1914.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *