Predrag Bubanja – Izvanrječja

IZVANRJEČJA

Igram se u tišini slovima
da ne probudim rečenice.
Nečujno Tvoje ime stavim
na usne. I čeznem
uz gorak ukus usamljenosti.
Iako u rukama imam
najljepše riječi svijeta
kad krenem da Te napišem
(Podsvijest, Ja i Možda…),
sve te misli o Tebi
što šijem od lišća loze,
jezika potopljenog u vino strasti,
u hladovini mašte,
neće u riječi, neće u stihove.
Poput prevelike odjeće
ne pristaju stihu. I cvile.
A prazan papir Ti ne stoji.
I onda čekam, nestrpljivo,
da mi se ucrtaju u dlanove.
Da te ispišem dodirom
kao neisprekidanu liniju života.
Potom ugrizem usne i prekucam
iza osmjeha skrivene riječi.
**************
Eto, ja Te napisah,
a drugi će te držati u rukama
i čitati.
Nemaš ti vrat, prste i glas,
već diktat, požar i žicu…
Kalemljeni su tvoji snovi,
i sve što nije, sve je tvoje.
Da ti dam od sebe sve…
Esenciju, znoj, dah, damar, srž…
Zini!Predr

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *