Rade Jolić – Kako se piše posljednja pjesma

KAKO SE PIŠE POSLJEDNJA PJESMA

Da bi napisao
Posljednju pjesmu
Prvo i najteže
Što moraš znati
Je
Da si pjesnik
Jer pjesnik
Obično ne zna da je to

Ako nisi pjesnik
Onda si osuđen
Na dalje pisanje
Sujetu i agoniju

Takođe
Poželjno je da nisi baš živ
Ali da si svjestan da je bilo nečega

A kad dođe taj trenutak
Ne smiješ ništa da radiš
Ni da piješ
Ni da dišeš
Ne smiješ ni da razmišljaš
Da se nadaš

Snovi su opasni

Zaboravi
Da si ikada vidio
Crvenu i plavu boju
Zaboravi
Mirise zrele
I krupne maline
Ispod nabrekle bijele
Ženske bluze
Koje su na njoj
Napravile dvije velike
Krvave fleke
Koje nikad nisi dodirnuo

Zaboravi svoje godine

Zaboravi i one oči
I onu kosu
Zaboravi da si ikada ljubio
I da usta možda i nisi imao
Moraš sve to zaboraviti
Jer te nisu učili
Kako se to bori s đavolima

Govorili su ti
I lagali
Đavo se od tebe plaši!
A kako crno da se plaši
Kada se on u tebi
Tobom hrani
I tvojom vrelom krvlju
Koja se puši i smrdi na gvožđe
Pa se u tebi osjeća
Kao da je u svojoj vatrenoj kući

Zato
Nikom ne vjeruj
Jer čim povjeruješ
već si prevaren

Zaboravi da gledaš
Vid te vodi do savršenstva
A svjetlo se traži u mraku
Ne u zori
Plaši se zore
Savršenstvo se ne traži
Ono se ne pronalazi
Ne bi imalo smisla

Na kraju
Skini se go
Popenji se na drvenu stolicu
I svu rugobu
I ožiljke koje nosiš na stomaku
Pokaži zidu
Ispovraćaj po sebi
Sve što si pojeo
Čak i kolostrum
Što si prvo posrkao iz majke

Sa obje ruke
Uzmi čekić
Pa svom snagom polomi
Zidni časovnik
Koji te varao
Sa minutima
Otkad si se rodio

E
Tada ne brini
Napisao si posljednju pjesmu

Ne silazi sa stolice

Srećno

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *