Sandra Gačević – Poslednji čin

POSLEDNJI ČIN

Prebiram po pepelu

kremirane čovječnosti.

Inicijale ispisale moralno

nepismene aveti.

Ljudima se nazvaše

a ništa ljudsko nemadoše.

Ideal besmisla

u srčanom krateru

pronadjoh

I na horizontu

sve nijanse

crne…

Damare života opipah još

samo

u zapekloj volji

pohlepe, skoro presahle.

Tragove čeljusti razjarenih

Zvjeri

i ubode kljunova ptica

zloslutnica

vjetar u etar raznio.

U jednoj gori crnoj

brat bratu raku iskopao,

dušu za ništa prodao,

Gospoda se odrekao

i klicu nade u spasenje

u korijenu sasjekao.

Nisu kriva vremena.

Taj protok imaginacije je

varka.

Ni tranzicija ambicija

nezasitih htijenja.

Krivi su ljudi.

Ti zlodušni cirkusanti

ograničili svijest na

sopstveni svijet

izgubivši pravo na

miješanje

u sopstveno stradanje.

Sudbina čovječanstva

u režiji Tvorca

postade najludja

tragi-komedija svemira.

Bez bisa i aplauza,

bez minuta ćutanja,

spuštaju se zastori

na pozornici

metežnog postojanja.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *