Stefan Malarme – Biografija

Stefan Malarme (franc. Stéphane Mallarmé; Pariz, 18. mart 1842 — Vulen sir Sen, 9. septembar 1898) francuski pjesnik, jedan od osnivača simbolizma.

On je najpotpunije izrazio težnje simbolizma da novim pjesničkim jezikom stvaraju čistu poeziju, koja treba da otkrije apsolutnu stvarnost oslobođenu od vulgarnosti svakodnevnog života.

BLUDNI SIN

I

Kod njih čija ljubav narandža je suva
Što bez rujnog nektra drevni miris da,
Tražih Beskraj koji čovjeku grijeh čuva,
A nađoh tek Bezdan dušmanina sna.

– Beskraj; san ponosni što svom snagom ljulja
Krošnje i sva srca slično pijesku finom!
– Bezdan, pun otrovnih šibljika, gdje kulja
Smradni tok bjelila izmiješanog s vinom!

II

O ti zaljubljena, o rujna, o tajna,
zanijeta kroz svijece i kad, nisi znala
Koji Duh te povi tu noć kad si, vajna,
Sliku Svetog-Srca Hrista cjelivala.

Koljena otvrdla pod molbama pustim
Ljubim ti, i stope što smiriće more,
Da na mršava ti bedra glavu spustim
I pod gorkom haljom da ridam do zore:

Tu, svetice moja, pun pijanosti dimne,
Dalek crnom Bezdnu i Beskraju dragom,
Kad otpjevam tiho svoje duge himne
Uspavaću svoju bol na tvom tijelu blagom.

Poezija ne treba da imenuje stvari već da stvara njihovu atmosferu, ona ne treba da kazuje nego da nagovještava, ne da djeluje opisom i slikom nego sugestijom.

MORSKI POVJETARAC

Plot je tužna, avaj! sve knjige mi znane.
Pobeći! daleko! Slutim ptice pjane
Što između pjene i neba ih ima.
Ništa, ni vrt stari odbljesnut očima,
Ne zadrža srce što se moru spusti,
O noći! Ni moje svjetiljke sjaj pusti
Na hartiji praznoj koju bjelost brani,
Ni ta mlada žena koja dijete hrani.
Poći ću! Parobrod njišući katarke
Već podiže sidro za predjele žarke!
Rastužena bolnim nadanjima, Cama
Vjeruje poslednjem pozdravu marama!
Možda su ta jedra što bure prizivlju
Ona koja vjetar kroz lomnjavu divlju,
Bez jedra, bez jedra, i otočja, baca.
Al slušaj, o srce, pjesmu pomoraca!

Svojim teoretskim pogledima izvršio je veliki uticaj na generaciju mladih simbolista i na razvoj konkretne poezije u 20. vijeku, ali kao pjesnik ostao je ograničen na vrlo uzak krug čitalaca.

GROB EDGARA POA

Takav Kakvim ga je vječnost najzad htjela,
Pjesnik golim mačem juri sve bjesnije
Na svoj vijek užasnut što shvatio nije
Da tim čudnim glasom smrt se moćno plela!

Svi, kao zla hidra kad začu anđela
Što riječima dade značenje jasnije
Objaviše glasno da to su mađije
kroz nečasni talas nekog crnog vrela.

Od tla i oblaka dušmanskog, o vaju!
Ako naše misli reljef ne vajaju
Kojim se sad kiti grob Poov blistavi,

Mirna hridi koju mračni očaj sruši,
Neka onda ovaj granit zaustavi
Crna jata Kletve u budućoj tmuši.

Najboljim ostvaranjem smatra se poema Faunovo posljepodne (1876.), a najavangardnijim Bacanje kocki nikad neće ukinuti slučaj (1897.). Značajna je i poema Azur.

Strepnja

O zvijeri, ja neću večeras u tami
Da ti svladam tijelo, vječno grijeha žudno,
Niti poljupcima u beskrajnoj čami
Da ti mrsim tužno masne kose bludno.
Teški san bez snova moje srce traži,
San koji će svako kajanje da zbriše,
San drag tebi posle tvojih crnih laži,
Tebi, što o smrti znaš od mrtvih više.
Jer, Blud rijuć ispod otmenosti moje,
Jalavošću svojom žigosa nas dvoje;
Al’ dok ti u grudma surovim ko kam
Srce je kog zločin ne vrijeđa ni jedan,
Ja bježim, blijed, videć leš mrtvački ledan:
Bojim se umrijeću ako legnem sam.

Za razliku od drugih simbolista koji su svoje nezadovoljsto izražavali boemskim životom, Malarme je živio mirnim životom profesora engleskog jezika. Ali to mu nije nimalo smetalo da poeziji posveti svoj život.

Faun

Te nimfe, da ne odu želim.

Bijelu
Put im ćutim u tim bljescima u
velu
Satkanu oda sna strasna.

Zar voljah tek sanje?

Te nimfe, da ne odu želim.

Bijelu
Put im ćutim u tim bljescima u
velu
Satkanu oda sna strasna.

Zar voljah tek sanje?

Te nimfe, da ne odu želim.

Bijelu
Put im ćutim u tim bljescima u
velu
Satkanu oda sna strasna.

Zar voljah tek sanje?

Zbirke pjesama:

Pjesme“ (1887).
Knjiga“ (1897).
Pjesme i proza“ (1891).

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *