Vanča Kljaković – Biografija

Vanča Kljaković (Split, 29. mart 1930.Vrnik pored Korčule, 16. septembra 2010.), hrvatski glumac, dramski pisac i scenarista te pozorišni, filmski i televizijski reditelj.

Biografija

Vanča Kljaković je u rodnom Splitu završio klasičnu gimnaziju. Studirao je i diplomirao glumu na Akademiji za pozorišnu umetnost u Beogradu, a potom je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu studirao i diplomirao režiju u razredu dr. Branka Gavelle. U hrvatskom pozorišnom i filmskom životu Kljaković se pojavljuje potkraj 1950-ih, najprije kao glumac i scenarista te zatim, početkom 1960-ih, i kao reditelj u tadašnjem Zagrebačkom dramskom kazalištu (danas GDK Gavella). U kazalištu »Gavella« bio je zaposlen do 1970., a potom djeluje kao slobodan umjetnik. Od 1996. do penzije radio je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu: poslije tog angažmana, postao je gotovo »kućni reditelj« splitskog Gradskog kazališta mladih, gdje mu je jedan od najvjernijih saradnika bila i supruga, kostimografkinja Vida Tućan. Posljednjih petnaestak godina uspješno je sarađivao i s Gradskim kazalištem lutaka u Splitu.

Vanča Kljaković je kao filmski reditelj debitovao 1965. filmom Duga ulica, prvim dijelom omnibusa Ključ. Slijedili su filmovi Jedanaesta zapovijed (1970.), Kužiš stari moj (1973.) i Usporeno kretanje (1979.).

1987. režira film Marjuča ili smrt, a godinu dana poslije i Bužu, svoje možda najvrjednije filmsko ostvarenje prema istoimenoj priči i scenariju Živka Jeličića.

Kljaković je bio i plodan dramski pisac: pisao je za radio, televiziju i pozorište. U zagrebačkom Dramskom kazalištu »Gavella« izvedene su mu autorske predstave Susreti (1968.) i Bobo (1970.), u HNK u Splitu Priča o zločinu (1993.), u Istarskom narodnom kazalištu u Puli Vaš Antiša (1994.) i Teštamenat u GKM Split (1995.) i GDK »Gavella«  (1997.). U nepreglednom nizu predstava koje je režirao i adaptirao, posebno i kultno mjesto zauzima Šjora File iz 1975., čakavizirana predstavka De Filippove Filumene Marturano, koja je godinama bila hit na sceni splitskog HNK s Marijom Danirom i Borisom Dvornikom u glavnim ulogama. Vanča Kljaković je za televiziju priredio i režirao niz uspjelih i rado gledanih naslova: Đavolje sjeme, Giovanni, Mali libar Marka Uvodića Splićanina, Proljeće Janka Potlačeka, Dvije ljubavi, Čovjek od riječi, Ili jesmo ili nismo, Eksperiment profesora Hinka Hinkovića, Trgovci i ljubavnici, Samoubojica, Majstor, nekoliko epizoda serije Nepokoreni grad te prvih sedam epizoda humorističke serije Naši i vaši.

I dok je 1960-ih i u pozorištu i na filmu kao reditelj bio sklon alternativnom i savremenom, često avangardnom, 1970-ih se sve više okreće pučkom teatru. Mediteranski repertoar i adaptacija klasičnih komedija i melodrama u splitsku čakavštinu dominiraće njegovim radom do kraja života, a predstave poput Ljubovnika ili Malog libra Marka Uvodića u splitskom Gradskom kazalištu mladih najbolji su primjer te poetike. Glumci su voljeli raditi s njim, jer je bio blage i nenametljive naravi. Na njegovim probama nikada nije bilo vike, svađe ili povišenih tonova. Među glumcima je bio uvaženi autoritet, ali i reditelj otvoren svakom predlogu i dobroj ideji. Nikada nije zahtijevao »da se glumi« (kako je sam često volio reći), već je suštinu kakve scenske interpretacije uvijek pronalazio zajedno s glumcem.

»Vanča je cijeli svoj život odbijao biti bilo kakvim velikanom, nije želio kazalište koje će mijenjati svijet, već ono koje će voljeti publika. (…) na probama je razmišljao samo o dvjema stvarima: svojim glumcima i publici. Velike riječi, estetike i ambiciju bilo koje vrste prepuštao je svim onim velikanima koji su to željeli biti, on je samo pisao drame i režirao predstave.« (Jasen Boko)
Nagrade i priznanja

 

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *