Warren Beautty – Biografija

Henry Warren Beatty (Richmond, 30. mart 1937.), američki glumac, scenarist, reditelj i producent.

Biografija

Rani život i školovanje

Beatty je rođen u Richmondu, Virginia. Njegov otac, Ira Owens Beaty, bio je profesor psihologije, direktor javne škole i agent za nekretnine, a njegova majka, Kathlyn Corinne (djevojački MacLean), profesorka drame; njegovi bake i djedovi takođe su bili profesori. Porodica je bila baptistička. Njegov otac preselio je porodicu iz Richmonda u Norfolk, Virginia, a zatim u Arlington, Virginia gdje je postao direktor srednje škole. Beattyjeva sestra, tri godine starija, je čuvena, nagrađivana glumica i spisateljka Shirley MacLaine.

Beatty je bio zvijezda ekipe američkog fudbala u srednjoj školi Washington-Lee u Arlingtonu. Ohrabren glumačkim uspjehom svoje sestre, koja je u to vrijeme postala holivudska zvijezda, odlučio je raditi kao pomoćni scenski radnik u National Theateru u Washingtonu, tokom ljeta prije završne godine u srednjoj školi. To mu je pomoglo da uđe u kontakt s nekoliko afirmisanih glumaca. Nakon mature je odbio 10 sportskih stipendija kako bi se upisao u dramsku školu.

U školi drame Univerziteta Northwestern je studirao glumu i režiju. Član je Sigma Chi bratstva. Odustao je od studija nakon prve godine kako bi upisao Glumački konzervatorijum Stelle Adler u New Yorku.

S 22 godine Beatty se pojavio u oko 40 manjih produkcija. 1960. je zaradio nominaciju za nagradu Tony za najboljeg glumca za ulogu u drami A Loss of Roses Williama Ingea. Biće to njegov jedini nastup na Broadwayu.

Karijera

Nakon nekoliko manjih uloga u televizijskim serijama kao što su Studio One (1957.), Playhouse 90 (1959.) i The Many Loves of Dobie Gillis (1959.), Beatty je ostvario svoj filmski debi pod režijom Elije Kazana u Sjaju u travi (1960.), zajedno s Natalie Wood.

Film je postigao veliki komercijalni uspjeh, a Beatty je nominovan za Zlatni globus u kategoriji najboljeg dramskog glumca. Nakon toga se pojavio u nekoliko filmova koji su prošli relativno nezapaženo. Tada, u 30. godini, zaradio je priznanja kritike i moć kao producent i zvijezda Bonnie i Clyde (1967.) koji je bio nominovan za deset Oscara.

Zbog svog rada na Bonnie i Clyde, Beatty se smatra prethodnikom generacije Novog Hollywooda, koja uključuje reditelje kao što su Francis Ford Coppola, Steven Spielberg, George Lucas i Martin Scorsese.

Razmišljajući o debaklu filma Što ima novo, mačkice, gdje ga je preveslao Woody Allen i na kraju ga prisilio da napusti produkciju, Beatty je producirao Bonnie i Clyde kako bi kontrolisao projekte u koje je umiješan. Angažovao je neprovjerene scenariste Roberta Bentona i Davida Newmana, kao i reditelja Arthura Penna. Kontrolisao je svaki vid produkcije, uključujući glumce, scenario i konačnu verziju filma, što će činiti do kraja karijere, bilo kao producent/reditelj ili samo producent. (Valja naglasiti da je u Bugsyju Beatty bio taj koji je odlučio o konačnoj verziji filma, a ne Barry Levinson, reditelj).

Bonnie i Clyde je postao blockbuster i kulturni kriterijum za mladu kulturu te epohe. Film je, zajedno s Goli u sedlu, označio početak tzv. ere Novog Hollywooda, gdje su studiji davali veliku slobodu rediteljima u ostvarivanju njihovih vizija. Uopšte se smatra, da nije bilo Beattyja i njegove vizije izražene u Bonnie i Clyde, koji je kombinovao humor, nasilje i okrutni realizam, studiji nikad ne bi dopustili rediteljima Novog Hollywooda da snimaju filmove po kojima su postali slavni, a stagnacija filmske industrije iz šezdesetih godina bi se nastavila i u sedamdesetim.

Beattyjevi sljedeći filmovi su bili McCabe i gđa. Miller (1971.), Ubice i svjedoci (1974.), Holivudski frizer (1975.) i Nebo može čekati (1978.).

Potonji je bio komercijalni trijumf kakav Beatty nije ostvario od Bonnie i Clyde. To je iskoristio kako bi snimio Crveni (1981.), istorijski spektakl o slavnom komunističkom novinaru Johnu Reedu u Oktobarskoj revoluciji. Film je osvojio nagrade za režiju (Beatty), fotografiju i najbolju sporednu glumicu (Maureen Stapleton), dok je glavnu nagradu izgubio od filma Vatrene kočije.

Beatty je jedina osoba uz Orsona Wellesa koja je iste godine zaradila nominacije za glumu, režiju, scenario i produkciju, a on je to ostvario dvaput, 1978. i 1981. 1987. je producirao visokobudžetni Ishtar i nastupio u njemu s Dustinom Hoffmanom. Kritika je pokopala film, a smatra se jednom od najvećih komercijalnih katastrofa u filmskoj istoriji.

1990. se vratio kad je producirao, režirao i nastupio u naslovnoj ulozi strip junaka Dicka Tracyja u istoimenom filmu. Film je bio jedan od najuspješnijih te godine, a bio je i najveći uspjeh u dotadašnjoj Beattyjevoj karijeri. Nikad poslije nije uspio postići takav uspjeh na box-officeu.

Nakon toga je nastupio u ulozi stvarnog gangstera Bugsyja Siegela u biopicu Bugsy (1991.) s Annette Benning s kojom se 1992. oženio.

S njom je ponovo nastupio u Ljubavnoj aferi (1994.). Posljednji film koji je napisao, producirao, režirao i nastupio u njemu bio je Bulworth (1998.).

2001. je nastupio u svom posljednjem filmu Ljubav i drugi poroci koji je postao jedna od najvećih komercijalnih katastrofa svih vremena. Snimljen je uz budžet od približno 90 miliona dolara, a u Americi je zaradio samo 6,7 miliona. Otada Beatty više nije glumio ni u jednom filmu, ali je izrazio želju za povratkom.

Privatni život

1992. se oženio s Annette Bening, svojom partnerkom iz gangsterskog filma Bugsy. Imaju četvoro djece: Kathlyn (1992.), Benjamina (1994.), Isabel (1996.) i Elle Corinne (2000.).

U maju 2005. je tužio Tribune Co. za odštetu od 30 miliona dolara, tvrdeći kako još posjeduje prava na Dick Tracyja. Beatty je prava dobio 1985., a sada tvrdi da ih je sedamnaest godina poslije Tribune pripisao sebi kršenjem procedura. Dick Tracy je zaradio više od sto miliona dolara od svog objavljivanja 1990., čime je postao najuspješniji Beattyjev film u karijeri.

2006. je proglašen počasnim predsjednikom Stella Adler Studio glume, naslijedivši Marlona Branda. 2007. je Udruženje stranih holivudskih novinara Beattyju dodijelilo nagradu Cecil B. DeMille, koju mu je na dodjeli Zlatnih globusa uručio Tom Hanks.

Filmografija