Zvonimir Berković – Biografija

Zvonimir Berković (Beograd, 21. mart 1928.Zagreb, 9. jun 2009.) hrvatski dramaturg, scenarista, filmski reditelj i publicist.

Biografija

Osnovnu školu i niže razrede gimnazije pohađao je u Zaječaru, a 1943. se s porodicom preselio u Zagreb, gdje je maturirao 1946. Učio je violinu na Konzervatorijumu Hrvatskoga glazbenog zavoda u klasi Stjepana Šuleka. Neko je vrijeme studirao filozofiju, a zatim režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Bio je dramaturg Zagrebačkog dramskog kazališta (1953. – 1954.), zatim »Jadran filma«, a 1957. prelazi u slobodnu profesiju kao filmski radnik. Od 1974. nastavnik je filmskog scenarija i filmske dramaturgije na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Član je Društva filmskih radnika Hrvatske, gdje je više puta bio član Upravnog odbora, a od 1968. do 1970. i predsjednik. Obavljao je dužnost potpredsjednika Saveza filmskih radnika Jugoslavije. Bavio se kao student pozorišnim i muzičkim kritikama a nastavio ih je objavljivati u publikacijama: Narodni list (1952. – 1955., 1958.), Studentski list (1952., 1957.), Vjesnik u srijedu (1952., 1954., 1955., 1970.), Krugovi (1953., 1954.), Naprijed (1953., 1954.), Zagrebački tjednik (1953.), Globus (1954.), Politika (1954., 1967.), Vjesnik (1954., 1964., 1965., 1968.), Teatar (1956., 1957.), Kulturni radnik (1957.), Filmski vjesnik (1959.), Večernji vjesnik (1959.), Telegram (1966., 1969.), Književne novine (1967.), Hrvatski tjednik (1971.). Prvi scenario napisao je – zajedno sa Slavkom Kolarom i Nikolom Tanhoferom – za igrani film Opsada (1956.) u režiji Branka Marjanovića. Za scenario filma H-8 (zajedno s Tomislavom Butorcem, u režiji Nikole Tanhofera) dobio je »Zlatnu arenu« i nagradu »Jelen« na filmskom festivalu u Puli 1958. Napisao je scenario za ekranizaciju Gervaisove drame Karolina Riječka (1961., režija V. Pogačić) i za treću priču Poslije predstave (režija A. Vrdoljak) u omnibus-filmu Ključ (1965.). Napisao je i desetak scenarija za dokumentarne, nastavne i crtane filmove. Prvi put je samostalno režirao dokumentarni film Moj stan (1962.), prema vlastitom scenariju, za koji je dobio nagrade na filmskim festivalima u Beogradu i Cannesu, dok je Balada o pijetlu (1964.) nagrađena na festivalu u Beogradu. Režirao je dokumentarni film Dubrovačke ljetne igre (1969.). Prvi igrani film, Rondo (1966.), koji je režirao po vlastitom scenariju, psihološka je drama iz savremenog života. Za taj film dobio je nagrade za scenario na filmskim festivalima u Puli (1966.) i u Atlanti (SAD, 1967.). Po vlastitom je scenariju 1971. režirao i film Putovanje na mjesto nesreće.

Filmografija

Dugometražni filmovi

Kratkometražni filmovi

Bibliografija

Nagrade i priznanja

 

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *