Dragana Mrkić – Pismo

PISMO

Pismo je kovertirana stvar
Lična, magična
Koja donosi mirise
Stvara trenutke
Trenutak sam po sebi
Zarobljena je vječnost
Koja pečatirana spava
To je potreba
Obostrana ili ne
Ne znam
Samo slutim
Ni vjekovi to nijesu
Razjasnili
A kroz njih se rastakala riječ.

Zašto nastaju pisma?
Nemam valjan odgovor
Sem… potrebe…
Bilo da se radi
O ishitrenosti, požudi
Strasti, radoznalosti
Nečem drugom
Sve to svodim pod osjećaj

Najbolji je osjećaj
Kada znam
Da onaj koji
Dobija pismo
Umije da ga čita
I u ovom ludom vremenu
Kada je poštar izgubio na važnosti
A jeste bio jedan
Od omiljenih likova
Ja se radujem
Da ćeš i pored brzine megabajta
Pročitati
Kada iscuri noć
U koju sam pokušala da se uvučem
U tvoj san
I šapnem …
Kažu… jutro je pametnije od noći…
Pa ćeš i ti onako naspavan
Znati da čitaš između redova
O potrebi… o nedostajanju
O zvijezdi
Koja mi se ruga večeras dok bdim

Pa i o tome kako sada
Grizem jezik
U namjeri da prećutim bujicu
Koja je nezaustavljiva.
Kako god
Ući će u tvoje oko
A koliko će pisati po srcu
Ni na to nemam valjan odgovor.

Dragana Mrkić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *