Ivana Brlić-Mažuranić – Biografija

Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. april 1874. – Zagreb, 21. septembar 1938.) hrvatska književnica koja je u Hrvatskoj i u svijetu priznata kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu.

Biografija

Spomenik Ivani Brlić-Mažuranić u Slavonskom Brodu.

Potiče iz poznate intelektualne građanske porodice Mažuranića. Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, advokat istoričar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Školovala se privatno i stekla izvrsno obrazovanje, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskom jeziku. S porodicom se iz Ogulina prvo preselila u Karlovac, a potom u Jastrebarsko.

Kada se 1892. udala za advokata i političara Vatroslava Brlića, Ivana seli u Brod na Savi (danas Slavonski Brod), gdje je živjela većinu života koji je posvetila svojoj porodici, obrazovanju i književnom radu. Kao majka sedmoro djece, imala je priliku upoznati se s dječjom psihom, i tako razumjeti čistoću i naivnost njihovog svijeta. Odgojena u narodnom duhu, uz supruga Vatroslava uključuje se u javni život u krugovima prvaka narodnoga pokreta. Biskup Josip Juraj Strossmayer dodijelio joj je zlatnu medalju za protivmađaronska nastojanja. Nakon duge borbe s depresijom počinila je samoubistvo u Zagrebu 21. rujna 1938. godine.

Stvaralaštvo

Kuća u kojoj je živjela i radila Ivana Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu.

Ivana Brlić-Mažuranić počela je pisati poeziju, eseje i dnevnike vrlo rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom dvadesetog vijeka. Zbirku pripovjedaka i pjesama za djecu Valjani i nevaljani izdala je 1902. u vlastitoj štampi. Priče i tekstovi poput serije obrazovnih članaka naslovljenih Škola i praznici objavljivani su redovno od 1903. nadalje. Pravu pažnju književne publike skreće 1913. romanom za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića. U ovoj napetoj priči siromašni šegrt Hlapić bježi od svog gazde, a zgode na kraju prevladaju nezgode. Napisala je pjesničku zbirku Slike (1912.), pedagoški intoniranu Knjigu omladini (1923.), zapise o porodičnom rodoslovlju (Obzor, 193334.), koje objedinjuje u trima knjigama (1934., 1935.), istorijsko-pustolovni omladinski roman Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata (1937.) te prevodila s njemačkog i francuskog.

Njenim krunskim djelom kritičari smatraju zbirku pripovjedaka Priče iz davnine, objavljenu 1916., djelo koje sadrži motive mitološke mudrosti običnog svijeta, inspirisane slovenskom mitologijom. Ova knjiga kroz bajku ponovo vraća u život izgubljeni svijet prethrišćanskih vjerovanja Slovena. Likovi poput Kosjenke i Regoča, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka, Vjesta, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića i Bjesomara ostvarenja su ljudskih moralnih osobina i osjećaja, kako vjernosti, ljubavi i pažnje, tako i nestalnosti i slabosti. Želja za bogatstvom i čežnja za dalekim svjetovima kao simboli ljudske žudnje za istinom i znanjem često se pojavljuju u njenim pričama.

Četiri je puta (1931., 1935., 1937. i 1938.) bila predložena za Nobelovu nagradu, a 1937. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti primila ju je za svog (dopisnog) člana, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast. Kritika je njenu prozu držala jedinstvenom sintezom životnog idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkog humora (A. G. Matoš) pa su je, premda je pisala za djecu, hvalili kolege (A. B. Šimić, D. Domjanić) i književni istoričari (A. Barac). Školska knjiga, d.d. ustanovila je književnu nagradu Ivana Brlić-Mažuranić 1971. radi podsticanja književnog stvaralaštva za djecu i mladež.

Često nazivana hrvatskim Andersenom (radi njene virtuoznosti kao pripovjedača za djecu) i hrvatskim Tolkienom (radi posezanja u fantastični svijet mitologije), Ivana Brlić-Mažuranić svojom originalnošću i svježinom ravnopravno stoji rame uz rame s velikanima dječje književnosti. Djela su joj prevedena na sve važnije svjetske jezike.

Djela

Neke od njenih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan Antolčić.

  • Valjani i nevaljani – Pripovijetke i pjesme za dječake. Vlastita naklada, Zagreb, 1905.
  • Škola i praznici – Zbirka pjesama i pripovjedaka za djecu. Hrvatski pedagoški književni zbor, Zagreb, 1905.
  • Slike. Pjesme – Tiskara C. Albrechta, Zagreb 1912.
  • Čudnovate zgode šegrta Hlapića – Roman za djecu. Hrvatski pedagoški književni zbor, Zagreb, 1913.
  • Priče iz davnine – Bajke. Matica Hrvatska, 1916.
  • Knjiga o omladini – Crtice. Vlastita naklada, Zagreb, 1923.
  • Iz arhive obitelji Brlić u Brodu na Savi – Tisak Tipografija D.D., Zagreb , 193435.
  • Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata – Roman. Knjižara Vasić, Zagreb, 1937.
  • Srce od licitara – Pripovijetke i pjesme za mladež. Zagreb, 1939.
  • Basne i bajkeHIBZ, Zagreb, 1945.
  • Šuma striborova
Prevodi

Grob Ivane Brlić Mažuranić na zagrebačkom Mirogoju.

Djela su joj prevedena na više jezika. “Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića” su prevedene, među ostalim, i na bengalski (prevoditelj dr Probal Dashgupta), hindi, kineski (prevoditelj Shi Cheng Tai), vijetnamski (pojedina poglavlja), japanski (prevod Sekoguchi Kena) i persijski jezik (prevod Achtar Etemadi). Najveći dio prevoda na “egzotične” jezike je išao posrednim putem, preko esperantista.

Ekraniziranje

2000. godine Helena Bulaja Madunić pokrenula je jedan od najuspješnijih hrvatskih multimedijskih projekata, animiranu i interaktivnu obradu bajki iz zbirke “Priče iz davnine” Ivane Brlić Mažuranić, koja je u medijima istaknuta kao “možda najvažniji hrvatski kulturni projekt za 21. vijek”. Projekt je privukao veliku pažnju, predstavljen je na preko 30 međunarodnih konferencija i festivala novih medija, animacije i filma, te je osvojio brojne ugledne nagrade.

Roman za djecu “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” je u nešto dorađenom obliku prenesen i na mali ekran, pa je prema njemu napravljen istoimeni crtani film. U 2013. godini u režiji Silvija Petranovića snimljen je i igrani film “Šegrt Hlapić”.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *