Jelena Glušica-Nikolić – Majka

Majka

Majko,
u mislima si kao Bog
stvoriteljka,
moliteljka,
svevideća,
davalica.
Koliko hvala
bi bilo dovoljno.
Koliko molbi za oproštaj
Za sve što uradih
i neuradih.
Ista si,
jednako voliš misliš I moliš.
Bez oprosti, hvala i molim
Bilo sreća ili tuga
Majko,
kupiću ti malu žutu kuću
na obali mora,
pored crkve.
Napuniću je,
onim šarenim sitnicama
knjigama i slikama.
Sofu i ono za noge
da ne bole
i baštu za cvijeće.
Onda ćemo doći
svi mi,
da mirišemo,
gledamo,
probamo
sve sto voliš da dijeliš.
Da slušamo
u crkvici
heruvimsku i carsku.
Kako samo ti možeš!.
Da se smijem i plačem.
Možda ću znati tada oprostiti
i ne tražiti više
Možda ću grliti i ljubiti
tvoje oči i tvoje ruke
koje su mi dale sve
Možda i kažem hvala.
A sad, izvoli odmori,
ne brini
ja molim!.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *